Prijevod Izvješća o konvergenciji na hrvatski jezik ne sadržava sva poglavlja. Cijelo izvješće dostupno je na engleskom jeziku na mrežnim stranicama ESB‑a.

1. Uvod

Euro je već uveden u 20 od 27 država članica EU‑a. Ovim je izvješćem obuhvaćeno šest od sedam država članica koje tek trebaju prihvatiti jedinstvenu valutu: Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Te su se države u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: „Ugovor”) obvezale da će prihvatiti euro, što znači da moraju nastojati ispuniti sve konvergencijske kriterije.^[1] Sedma država članica, Danska, obavijestila je Vijeće Europske unije (Vijeće EU‑a) 1992. godine da ne namjerava sudjelovati u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (EMU).^[2] To znači da se izvješće o konvergenciji za Dansku priprema samo na njezin zahtjev. Budući da nije predala takav zahtjev, Danska nije obuhvaćena ovim izvješćem.

Izradom ovog izvješća ESB ispunjava svoju obvezu iz članka 140. Ugovora. U članku 140. kaže se da najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem ESB i Europska komisija izvješćuju Vijeće EU‑a „o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije”. Šest država obuhvaćenih ovim izvješćem razmatrano je u sklopu redovitoga dvogodišnjeg ciklusa. Europska komisija također je pripremila izvješće, a oba su izvješća zajedno dostavljena Vijeću EU‑a.

U ovom izvješću ESB primjenjuje isti okvir kao u prethodnim izvješćima o konvergenciji. Za šest navedenih država razmatra se je li postignut visok stupanj održive ekonomske konvergencije, je li nacionalno zakonodavstvo usklađeno s Ugovorima i Protokolom o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut”) i jesu li ispunjeni statutarni zahtjevi koje određena nacionalna središnja banka treba ispuniti kako bi postala sastavni dio Eurosustava.

Razmatranje procesa ekonomske konvergencije uvelike ovisi o kvaliteti i integritetu upotrijebljenih statističkih podataka. Na prikupljanje i dostavljanje statističkih podataka ne smiju utjecati politički činitelji ili uplitanja. Države članice EU‑a pozivaju se da kvalitetu i integritet svojih statističkih podataka smatraju pitanjima visokog prioriteta, da u prikupljanju statističkih podataka osiguraju odgovarajući sustav provjera i ravnoteža i da primijene minimalne standarde u području statistike. Ti standardi iznimno su važni za jačanje neovisnosti, integriteta i odgovornosti nacionalnih statističkih ureda te za podupiranje povjerenja u kvalitetu statistike državnih financija (vidi poglavlje 6.).

Od 4. studenoga 2014. svaka država članica EU‑a čije je odstupanje ukinuto mora se pridružiti SSM‑u najkasnije na dan kad prihvati euro.^[3] Od tog se trenutka sva prava i obveze povezani sa SSM‑om počinju primjenjivati na tu državu. Stoga je iznimno važno provesti potrebne pripreme. Posebice, bankovni sustav svake države članice koja se pridruži europodručju i time se pridružuje SSM‑u podvrgnut je sveobuhvatnoj procjeni.^[4] Bugarska je trenutačno jedina država članica koja sudjeluje u jedinstvenome nadzornom mehanizmu u sklopu bliske suradnje koja je uspostavljena s ESB‑om kao dio opredijeljenosti te zemlje za istodobno pristupanje bankovnoj uniji i europskom tečajnom mehanizmu (ERM II).^[5] Okvir bliske suradnje sa središnjom bankom Българска народна банка (Bugarska narodna banka) stupio je na snagu 1. listopada 2020. nakon ispunjavanja potrebnih nadzornih i zakonodavnih preduvjeta. Tog dana ESB je preuzeo odgovornost za (1) izravan nadzor značajnih institucija u Bugarskoj, (2) zajedničke postupke za sve nadzirane subjekte i (3) nadgledanje nadzora manje značajnih institucija, koje i nadalje nadzire nacionalno nadzorno tijelo. Nadzor banaka ESB‑a i Българска народна банка (Bugarska narodna banka) vrlo su blisko surađivali kako bi osigurali nesmetanu integraciju nacionalnoga nadležnog tijela u SSM.^[6]

Ovo izvješće strukturirano je na sljedeći način. U poglavlju 2. opisuje se okvir primijenjen za razmatranje ekonomske i pravne konvergencije. U poglavlju 3. daje se horizontalni pregled glavnih aspekata ekonomske konvergencije. Poglavlje 4. sadržava sažetke po državama, u kojima su dani glavni rezultati razmatranja ekonomske i pravne konvergencije. U poglavlju 5. (samo u engleskoj inačici) detaljnije se razmatra stanje ekonomske konvergencije u svakoj od šest promatranih država članica EU‑a. U poglavlju 6. (samo u engleskoj inačici) daju se pregled pokazatelja konvergencije i statistička metodologija primijenjena pri njihovu prikupljanju. Naposljetku, u poglavlju 7. (samo u engleskoj inačici) razmatra se usklađenost nacionalnog zakonodavstva promatranih država članica, uključujući statute njihovih nacionalnih središnjih banaka, s člancima 130. i 131. Ugovora.

2. Okvir za analizu

2.1. Ekonomska konvergencija

ESB za razmatranje stanja ekonomske konvergencije u državama članicama EU‑a koje žele prihvatiti euro upotrebljava zajednički okvir za analizu. Taj zajednički okvir, koji se dosljedno primjenjuje u svim izvješćima o konvergenciji Europskog monetarnog instituta (EMI) i ESB‑ovim izvješćima o konvergenciji, zasniva se najprije na odredbama Ugovora i njihovoj primjeni od strane ESB‑a pri analizi kretanja cijena, fiskalnog salda i omjera duga, tečaja i dugoročnih kamatnih stopa, kao i ostalih činitelja koji su važni za ekonomsku integraciju i konvergenciju. Drugo, zasniva se na nizu dodatnih ekonomskih pokazatelja za prošla i buduća razdoblja koji se smatraju korisnima za detaljno razmatranje održivosti konvergencije. Neki su elementi ovog okvira s vremenom poboljšani. Razmatranje stanja u dotičnim državama članicama zasnovano na svim tim činiteljima također pruža važne informacije koje pomažu osigurati da njihova integracija u europodručje prođe bez većih poteškoća. Okviri od 1. do 5. prikazuju zakonske odredbe i metodološka objašnjenja o ESB‑ovoj primjeni tih odredaba.

Ovo se izvješće zasniva na načelima utvrđenima u prethodnim izvješćima ESB‑a kako bi se osigurali kontinuitet i jednak tretman. ESB primjenjuje nekoliko vodećih načela u primjeni konvergencijskih kriterija (koje je ranije primjenjivao i EMI). Prvo, pojedinačni kriteriji tumače se i primjenjuju bez odstupanja. U pozadini tog načela činjenica je da je glavna svrha kriterija osigurati da u europodručju mogu sudjelovati samo one države članice koje imaju gospodarske uvjete koji pogoduju održavanju stabilnosti cijena i koherentnosti u europodručju. Drugo, konvergencijski kriteriji čine skladan i međusobno povezan sklop te moraju svi biti zadovoljeni. Kriteriji su u Ugovoru navedeni kao ravnopravni i među njima ne postoji hijerarhija. Treće, konvergencijski kriteriji moraju se ispuniti na osnovi stvarnih podataka, a ne prognoza. Četvrto, primjena konvergencijskih kriterija treba biti dosljedna, transparentna i jednostavna. Osim toga, pri ocjeni usklađenosti s konvergencijskim kriterijima ključni je činitelj održivost, jer se treba postići trajna, a ne trenutačna konvergencija. Stoga se održivost konvergencije u pojedinim državama podrobno razmatra.

U tom smislu, gospodarska kretanja u dotičnim državama promatraju se retrospektivno, u načelu u posljednjih deset godina. Takav pristup omogućuje lakše utvrditi koliko su trenutačna postignuća rezultat stvarnih strukturnih prilagodba, što bi zauzvrat trebalo voditi boljoj procjeni održivosti ekonomske konvergencije.

Osim toga, u odgovarajućoj mjeri primjenjuje se i prospektivna analiza. U tom kontekstu posebna se pozornost posvećuje činjenici da održivost povoljnih gospodarskih kretanja bitno ovisi o odgovarajućim i dugoročnim odgovorima politike na postojeće i buduće izazove. Snažno upravljanje, učinkovite institucije i održive javne financije također su važni za podržavanje stabilnosti cijena i održivog rasta proizvodnje tijekom srednjoročnoga do dugoročnog razdoblja. Gledano u cijelosti, ističe se da održivost ekonomske konvergencije ovisi o postizanju snažne početne pozicije, postojanju učinkovitih institucija, otpornosti na šokove i vođenju odgovarajućih politika nakon uvođenja eura.

Zajednički okvir primjenjuje se pojedinačno na šest promatranih država članica EU‑a. Ta razmatranja, usmjerena na rezultate pojedine države članice, trebaju se promatrati odvojeno, u skladu s odredbama članka 140. Ugovora.

Krajnji datum za statističke podatke uključene u ovo Izvješće o konvergenciji bio je 19. lipnja 2024. Statističke podatke korištene pri primjeni konvergencijskih kriterija osigurala je Europska komisija (vidi poglavlje 6., kao i tablice i grafikone), u suradnji s ESB‑om kod tečajeva i dugoročnih kamatnih stopa. U dogovoru s Komisijom referentno razdoblje za kriterij stabilnosti cijena i kriterij dugoročnih kamatnih stopa jest razdoblje od lipnja 2023. do svibnja 2024. Referentno razdoblje za tečajeve jest razdoblje od 20. lipnja 2022. do 19. lipnja 2024. Povijesni podatci o fiskalnim pozicijama pokrivaju razdoblje do 2023. godine. Također se razmatraju prognoze iz različitih izvora i druge informacije važne za razmatranje održivosti konvergencije u budućnosti. Proljetna gospodarska prognoza 2024. Europske komisije i Izvješće o mehanizmu upozoravanja iz 2024., uključeni u ovo izvješće, objavljeni su 15. svibnja 2024. i 21. studenoga 2023. Ovo izvješće Opće vijeće ESB‑a prihvatilo je 21. lipnja 2024.

U ovom se Izvješću o konvergenciji također razmatra utjecaj ruske ratne agresije na Ukrajinu na ocjenu konvergencije. U 2021. došlo je do vrlo snažnog rasta cijena energije, osobito cijena plina, djelomično zbog toga što je Rusija ograničila opskrbu Europe plinom. Ruska invazija na Ukrajinu, koja je započela krajem veljače 2022., pojačala je potom velik porast cijena energije i hrane i dovela do znatnih fiskalnih pritisaka, poremećaja u trgovini i povećane neizvjesnosti. Ta su kretanja pogodila EU dok se još oporavljao od učinaka pandemije bolesti COVID-19. Države s višom razinom energetske ovisnosti o Rusiji i snažnijim ranijim trgovinskim vezama s Rusijom pogođene su više od drugih. S obzirom na relativno kratak vremenski okvir teško je donijeti čvrste zaključke o spomenutom utjecaju na srednjoročnu do dugoročnu konvergencijsku putanju, koja također ovisi o budućem razvoju rata koji Rusija vodi u Ukrajini i daljnjim geopolitičkim kretanjima. Procjena konvergencije u budućnosti zbog toga je izložena većoj neizvjesnosti nego obično.

Zakonske odredbe o cjenovnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 1.

Prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om tijekom dvanaestomjesečnoga referentnog razdoblja od lipnja 2023. do svibnja 2024. promatra se u smislu ekonomske uspješnosti države u postizanju stabilnosti cijena u posljednjih deset godina. To omogućuje detaljnije razmatranje održivosti cjenovnih kretanja u promatranoj državi. Pritom se pozornost posvećuje usmjerenosti monetarne politike, odnosno tome jesu li monetarne vlasti ponajprije usmjerene na postizanje i održavanje stabilnosti cijena, kao i na doprinos drugih područja ekonomske politike ostvarenju tog cilja. Osim toga, uzimaju se u obzir i implikacije makroekonomskog okružja za postizanje stabilnosti cijena. Cjenovna kretanja razmatraju se u svjetlu uvjeta ponude i potražnje, pri čemu je naglasak na činiteljima kao što su jedinični troškovi rada i uvozne cijene. Naposljetku, promatraju se kretanja ostalih relevantnih indeksa cijena. Gledajući prospektivno, razmatraju se i moguća kretanja inflacije u godinama koje dolaze, uključujući prognoze glavnih međunarodnih organizacija i tržišnih sudionika. Također se proučavaju institucionalna i strukturalna gledišta važna za održavanje okružja koje pogoduje stabilnosti cijena nakon uvođenja eura.

Zakonske odredbe o fiskalnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u, zajedno s proceduralnim pitanjima, prikazani su u Okviru 2.

Glede održivosti javnih financija, rezultati u referentnoj godini, 2023., promatraju se u svjetlu uspješnosti promatrane države u posljednjih deset godina. Najprije se proučavaju kretanja omjera deficita. Pritom je važno napomenuti da na promjenu u godišnjem omjeru deficita države utječu razni temeljni činitelji. Ti se utjecaji mogu podijeliti na „cikličke učinke”, koji odražavaju reakciju deficita na promjene u gospodarskom ciklusu, i „necikličke učinke”, koji obično odražavaju strukturne ili trajne prilagodbe fiskalne politike. Međutim, ti neciklički učinci, koji su kvantificirani u ovom izvješću, ne moraju nužno odražavati samo strukturnu promjenu fiskalnih pozicija, nego uključuju i privremene učinke na proračunski saldo koji proizlaze iz mjera politike i posebnih činitelja.

U sljedećem koraku razmatra se kretanje omjera državnog duga u ovom razdoblju, kao i činitelji koji utječu na to. Ti su činitelji razlika između rasta nominalnog BDP‑a i kamatnih stopa, primarni saldo te usklađivanje deficita i duga. Takva perspektiva može pružiti daljnje informacije o mjeri u kojoj je makroekonomsko okružje, posebice kombinacija stope rasta i kamatnih stopa, utjecalo na dinamiku duga. Osim toga, razmatra se struktura državnog duga, s posebnim naglaskom na udjelu duga s kratkoročnim dospijećem i udjelu deviznog duga, kao i na njihovim kretanjima. Usporedbom tih udjela s trenutačnom razinom omjera duga može se naglasiti osjetljivost fiskalnog salda na promjene u tečajevima i kamatnim stopama.

Za razdoblje od 2020. do 2023. aktivirana je opća klauzula o odstupanju Pakta o stabilnosti i rastu EU‑a. Na taj je način državama omogućeno da poduzmu potrebne mjere usmjerene na koordinaciju politika u kontekstu pandemije i ruske invazije na Ukrajinu unutar okvira Pakta. Posebice, time je dopušteno odstupanje od proračunskih zahtjeva koji bi inače bili primjenjivi.

U travnju 2024. na snagu je stupio reformirani Pakt o stabilnosti i rastu kojim su izmijenjena pravila o EDP‑u na temelju duga. Reformiranim se pravilima nastoji zaštititi održivost državnog duga, protucikličnost fiskalne politike, usvojiti srednjoročni pristup proračunskim politikama te postići, među ostalim, veća nacionalna odgovornost u vezi s okvirom. U pravilima se razmatra i da se reforme, ulaganja i fiskalna održivost međusobno mogu nadopunjivati te bi ih stoga trebalo poticati. Naposljetku, pravilima se nastoji osigurati učinkovitija provedba.^[12] Za razliku od pravila o pokretanju EDP‑a na temelju deficita, koja su uglavnom ostala nepromijenjena, pravila o pokretanju EDP‑a na temelju duga izmijenjena su u skladu s opisom u Okviru 2. Međutim, na temelju ishoda iz 2023. nije pokrenut nijedan EDP na temelju duga jer nacionalni fiskalno-strukturni planovi, koji čine dio reformiranog fiskalnog okvira EU‑a, neće biti objavljeni do jeseni 2024., pri čemu će obuhvaćati fiskalne strategije za razdoblje od 2025. nadalje.

Gledajući prospektivno uzimaju se u obzir nedavno objavljene prognoze Europske komisije za 2024. i 2025. i procjena dugoročnih izazova za održivost duga. To posebice obuhvaća izglede za proračunska salda i udjele duga temeljene na aktualnim fiskalnim politikama. Osim toga, ističu se dugoročni izazovi za održivost proračunskih pozicija te šira područja konsolidacije, posebno izazovi povezani s državnim mirovinskim sustavima u vezi s demografskim promjenama te s potencijalnim obvezama koje je preuzela država. Za razliku od prethodnih izvješća, procjena neće obuhvaćati srednjoročne proračunske planove država kako je opisano u godišnjim programima konvergencije. Naime, prema novim fiskalnim pravilima, države će iznijeti svoje detaljne srednjoročne proračunske planove u sklopu nacionalnih fiskalno-strukturnih planova koji trebaju biti završeni oko 20. rujna 2024. U planovima je nužno prikazati putanju neto rashoda za razdoblje od najmanje četiri godine i opisati državne fiskalne strategije za razdoblje od 2025. nadalje.

Zakonske odredbe o tečajnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 3.

Osim sudjelovanja u ERM‑u II i kretanja nominalnog tečaja prema euru u promatranom razdoblju, ukratko se ispituju podatci važni za održivost važećeg tečaja. Ti se podatci zasnivaju na kretanjima realnoga efektivnog tečaja i tekućega, kapitalnoga i financijskog računa platne bilance. Razmatra se i kretanje bruto inozemnog duga i neto stanja međunarodnih ulaganja tijekom dužih razdoblja. U dijelu o tečajnim kretanjima nadalje se procjenjuje stupanj integracije pojedine države u europodručje. Ta procjena obuhvaća vanjskotrgovinsku (izvoz i uvoz) i financijsku integraciju. Odjeljak o tečajnim kretanjima na kraju prikazuje, gdje je to primjenjivo, je li promatrana država u dvogodišnjem referentnom razdoblju imala koristi od likvidnosne pomoći središnje banke ili potpore platnoj bilanci. Razmatra se i stvarna i preventivna pomoć.

Zakonske odredbe o kretanjima dugoročnih kamatnih stopa i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 4.

Kao što je spomenuto, Ugovor se izričito poziva na „trajnost konvergencije” koja se ogleda u razini dugoročnih kamatnih stopa. Stoga se kretanja tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2023. do svibnja 2024. procjenjuju na temelju kretanja dugoročnih kamatnih stopa u posljednjih deset godina (odnosno u razdoblju za koje su podatci dostupni) i glavnih činitelja koji određuju razliku prema prosječnoj dugoročnoj kamatnoj stopi koja prevladava u europodručju. Prosječna dugoročna kamatna stopa europodručja u referentnom razdoblju mogla bi djelomice odražavati visoke premije za rizik pojedinih država europodručja. Zbog toga se u svrhu usporedbe također rabi prinos na dugoročne državne obveznice država europodručja s rejtingom AAA (odnosno dugoročni prinos, vidljiv iz krivulje prinosa, država europodručja s rejtingom AAA). Ovo izvješće kao podlogu analizi također pruža informacije o veličini i kretanjima financijskog tržišta. Pritom se rabe tri različita pokazatelja (nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira koje su izdala nefinancijska društva, kapitalizacija dioničkog tržišta i krediti monetarnih financijskih institucija domaćem nefinancijskom privatnom sektoru), koji zajedno predstavljaju mjeru veličine financijskih tržišta.

Na kraju, člankom 140. stavkom 1. Ugovora zahtijeva se da ovo izvješće uzme u obzir i nekoliko drugih relevantnih činitelja (vidi Okvir 5.). U tom je smislu poboljšani okvir gospodarskog upravljanja u skladu s člankom 121. stavkom 6. Ugovora stupio na snagu 13. prosinca 2011. kako bi se osigurala tješnja koordinacija ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih rezultata država članica EU‑a. U Okviru 5. ukratko su navedene zakonske odredbe i način na koji se spomenuti dodatni činitelji rabe pri procjeni konvergencije koju provodi ESB.

2.2. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima

2.2.1. Uvod

Članak 140. stavak 1. Ugovora zahtijeva od ESB‑a (i Europske komisije) da najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuje Vijeće o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije. Ta izvješća moraju obuhvaćati provjeravanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva svake države članice s odstupanjem, uključujući statute njihovih nacionalnih središnjih banaka, s člancima 130. i 131. Ugovora i relevantnim člancima Statuta. Ova obveza iz Ugovora država članica s odstupanjem također se naziva i „pravna konvergencija”.

Pri ocjeni pravne konvergencije ESB nije ograničen na provođenje formalne ocjene izričaja nacionalnog zakonodavstva te također može provjeravati je li provedba relevantnih odredaba u skladu s duhom Ugovora i Statuta. ESB posebno vodi računa o svim oblicima pritisaka na tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u bilo koje države članice koji ne bi bili u skladu s duhom Ugovora s obzirom na neovisnost središnje banke.

ESB također vodi računa o potrebi nesmetanoga i kontinuiranog funkcioniranja tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama. S tim u vezi, relevantna tijela države članice posebno su dužna poduzimati potrebne mjere kako bi se osiguralo pravodobno imenovanje sljednika u slučaju upražnjenja pozicije člana tijela nadležnog za odlučivanje u NSB‑u.^[15]

ESB će pozorno pratiti sva kretanja prije donošenja pozitivne konačne ocjene u kojoj zaključuje da je nacionalno zakonodavstvo države članice usklađeno s Ugovorom i Statutom.

Države članice s odstupanjem i pravna konvergencija

Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska, čija su nacionalna zakonodavstva obuhvaćena ovim izvješćem, imaju status države članice s odstupanjem, tj. one još nisu prihvatile euro. Švedskoj je dan status države članice s odstupanjem Odlukom Vijeća u svibnju 1998.^[16] Što se tiče ostalih država članica, članci 4.^[17] i 5.^[18] akata o uvjetima pristupanja predviđaju da će svaka država članica sudjelovati u ekonomskoj i monetarnoj uniji od datuma pristupanja kao država članica s odstupanjem u smislu članka 139. Ugovora.

Ovim izvješćem nije obuhvaćena Danska, koja je država članica s posebnim statusom i koja još nije prihvatila euro. Protokol (br. 16) o određenim odredbama koje se odnose na Dansku, dodan ovim Ugovorima, predviđa da, s obzirom na obavijest koju je danska vlada dostavila Vijeću 3. studenoga 1993., Danska ima pravo izuzeća i da će postupak za prestanak odstupanja biti pokrenut tek na njezin zahtjev. Budući da se članak 130. Ugovora primjenjuje na Dansku, središnja banka Danmarks Nationalbank mora ispuniti zahtjeve glede neovisnosti središnje banke. U EMI‑jevu Izvješću o konvergenciji iz 1998. zaključeno je da je taj zahtjev ispunjen. Ocjena konvergencije Danske nije provođena od 1998. zbog njezina posebnog statusa. Do onog trenutka kad Danska obavijesti Vijeće da namjerava prihvatiti euro, središnja banka Danmarks Nationalbank ne mora biti pravno integrirana u Eurosustav i dansko zakonodavstvo nije potrebno prilagođavati.

Cilj ocjenjivanja pravne konvergencije jest olakšati Vijeću donošenje odluka o tome koja je država članica ispunila „svoje obveze u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije” (članak 140. stavak 1. Ugovora). U pravnom području, ti se uvjeti posebno odnose na neovisnost središnje banke i pravnu integraciju nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav.

Struktura pravne ocjene

Pravna ocjena velikim dijelom počiva na okviru prethodnih izvješća ESB‑a i EMI‑ja o pravnoj konvergenciji.^[19]

Usklađenost nacionalnog zakonodavstva razmatra se u svjetlu zakonodavstva donesenog prije 27. ožujka 2024.

2.2.2. Opseg prilagodbe

Područja prilagodbe

Da bi se utvrdila ona područja u kojima je potrebno provesti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva, razmotrena su sljedeća pitanja:

• usklađenost s odredbama o neovisnosti nacionalnih središnjih banaka, članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u i guvernera iz Ugovora (članak 130.) i Statuta (članak 7. i članak 14. stavak 14.2.)
• usklađenost s odredbama o povjerljivosti (članak 37. Statuta)
• usklađenost s odredbama o poštivanju zabrane monetarnog financiranja (članak 123. Ugovora) i povlaštenog pristupa (članak 124. Ugovora)
• usklađenost s jedinstvenim pisanjem naziva valute euro koje zahtijeva pravo EU‑a i
• pravna integracija nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav (posebno u vezi s člankom 12. stavkom 12.1. i člankom 14. stavkom 14.3. Statuta).

„Usklađenost” nasuprot „harmonizaciji”

Člankom 131. Ugovora zahtijeva se da nacionalno zakonodavstvo bude „usklađeno” s Ugovorima i Statutom; svaka neusklađenost stoga mora biti otklonjena. Na potrebu ispunjavanja te obveze ne utječu ni prednost Ugovora i Statuta nad nacionalnim zakonodavstvom ni priroda neusklađenosti.

Zahtjev da nacionalno zakonodavstvo bude „usklađeno” ne znači da Ugovor zahtijeva „harmonizaciju” statuta nacionalnih središnjih banaka, ni međusobno, ni sa Statutom. Nacionalne posebnosti mogu nastaviti postojati u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s nadležnošću za monetarna pitanja za koja je isključivo nadležan EU. Doista, u skladu s člankom 14. stavkom 14.4. Statuta nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u Statutu u mjeri u kojoj one nisu u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB‑a.^[20] Odredbe u statutima nacionalnih središnjih banaka kojima se te dodatne funkcije odobravaju jasan su primjer okolnosti u kojima razlike mogu ostati. Pojam „usklađenost” stoga znači da je nacionalno zakonodavstvo i statute nacionalnih središnjih banaka potrebno prilagoditi kako bi se otklonile nedosljednosti s Ugovorima i Statutom te osigurao potreban stupanj integriranosti nacionalnih središnjih banaka u ESSB. Posebno, potrebno je prilagoditi sve odredbe koje zadiru u neovisnost NSB‑a, kako je određeno u Ugovoru, i njegovu ulogu kao sastavnog dijela ESSB‑a. Stoga, da bi se to ostvarilo, nije dovoljno oslanjati se isključivo na nadređenost prava EU‑a nad nacionalnim zakonodavstvom.

Obveza iz članka 131. Ugovora odnosi se samo na neusklađenost s Ugovorima i Statutom. Međutim, nacionalno zakonodavstvo koje nije usklađeno sa sekundarnim zakonodavstvom EU‑a koje je relevantno za područja prilagodbe razmatrana u ovom Izvješću o konvergenciji potrebno je uskladiti s takvim sekundarnim zakonodavstvom. Nadređenost prava EU‑a ne utječe na obvezu prilagodbe nacionalnog zakonodavstva. Taj opći zahtjev ne proizlazi samo iz članka 131. Ugovora nego i iz sudske prakse Suda Europske unije.^[21]

Ugovori i Statut ne propisuju način na koji je potrebno provesti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva. Usklađenost se, stoga, može postići uklanjanjem nacionalnog zakonodavstva koje nije usklađeno s pravom EU‑a ili upućivanjem na Ugovore i Statut ili, iznimno, ugrađivanjem njihovih odredaba i pozivanjem na njih kao na izvor, pri čemu je nužno ispuniti sljedeće uvjete:

U pravilu, potrebno je izbjegavati reproduciranje relevantnih odredaba prava Unije koje se izravno primjenjuju u pravnom poretku države članice uporabom istog jezika^[22]. Reproduciranje može dovesti do nesigurnosti u smislu pravne prirode i podrijetla primjenjivih odredaba i datuma njihova stupanja na snagu. To ne bi bilo u skladu s načelom jedinstvene primjene i tumačenja prava Unije na cijelom području Unije^[23]. Nadalje, ako se u nacionalnoj odredbi rabi tekst drukčiji od odgovarajuće odredbe Unije, stvara se vlastiti regulatorni sadržaj. U skladu s člankom 2. stavkom 1. Ugovora, isključiva nadležnost Unije u pitanjima monetarne politike onemogućuje državama članicama da donesu odredbu koja, u svjetlu svog cilja i sadržaja, uspostavlja pravna pravila koja uređuju uporabu eura kao jedinstvene valute, osim ako države članice djeluju na temelju ovlaštenja Unije^[24]. U tom kontekstu, koncept monetarne politike nije ograničen na njezinu operativnu provedbu, koja je, prema prvoj alineji članka 127. stavka 2. Ugovora, jedna od osnovnih zadaća Eurosustava. Naime, on ima i regulatornu dimenziju čiji je cilj zajamčiti status eura kao jedinstvene valute^[25].

Reproduciranje relevantnih odredaba prava Unije koje se izravno primjenjuju u pravnom poretku države članice uporabom istog jezika dopušteno je u iznimnim okolnostima radi dosljednosti i kako bi bile razumljive osobama na koje se odnose. U slučajevima u kojima postoje takve iznimne okolnosti koje dopuštaju reproduciranje izravno primjenjivih odredaba prava Unije odredbe je potrebno reproducirati precizno, bez mijenjanja njihova teksta^[26]. Nadalje, odredbe se smiju reproducirati samo u mjeri u kojoj je to opravdano iznimnim okolnostima. Međutim, takve iznimne okolnosti ne postoje ako su izravno primjenjive odredbe prava Unije dovoljno koherentne i sveobuhvatne, zbog čega ih nije potrebno ponavljati ili odražavati u nacionalnom pravu^[27]. U slučajevima kad su izravno primjenjive odredbe prava Unije relevantne samo u kontekstu područja koje obuhvaća nacionalno pravo, nacionalno pravo ne mora upućivati na te odredbe. U mjeri u kojoj se u nacionalnom pravu nužno reproduciraju izravno primjenjive odredbe prava Unije iz ranije spomenutih razloga, to se mora učiniti na eksplicitan način uz objašnjenje da su odredbe ili ‘u skladu s’ ili ‘usklađene s’ odgovarajućim odredbama prava Unije, pri čemu su potonje reproducirane samo u svrhu stavljanja nacionalnog prava u širi kontekst, ili da odredbe ‘ne dovode u pitanje’ odgovarajuće odredbe prava Unije u slučajevima u kojima nacionalno tijelo djeluje u sklopu supsidijarnih nadležnosti koje prelaze nadležnosti u sklopu kojih djeluju unutar ESSB‑a i Eurosustava^[28].

K tome, institucije EU‑a i države članice moraju se savjetovati s ESB‑om o prijedlozima propisa iz područja nadležnosti ESB‑a, u skladu s člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora i člankom 4. Statuta, što je sredstvo kojim se ostvaruje i održava usklađenost nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima i Statutom. Odluka Vijeća 98/415/EZ od 29. lipnja 1998. o savjetovanju nacionalnih tijela s Europskom središnjom bankom u pogledu prijedloga propisa^[29] izričito zahtijeva od država članica da poduzmu mjere koje su potrebne da bi se osigurala usklađenost s tom obvezom.

2.2.3. Neovisnost nacionalnih središnjih banaka

S obzirom na neovisnost središnjih banaka, nacionalno zakonodavstvo u državama članicama koje su se pridružile EU‑u u 2004., 2007. ili 2013. moralo je biti prilagođeno i usklađeno s relevantnim odredbama Ugovora i Statuta te biti na snazi 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013.^[30] U Švedskoj su određene prilagodbe morale stupiti na snagu do datuma uspostave ESSB‑a 1. lipnja 1998.

Neovisnost središnjih banaka

EMI je u studenome 1995. priredio popis s obilježjima neovisnosti središnjih banaka (on je kasnije detaljno opisan u Izvješću o konvergenciji iz 1998.) koja su činila osnovu za ocjenu nacionalnog zakonodavstva država članica u tom trenutku, a posebno statuta nacionalnih središnjih banaka. Koncept neovisnosti središnjih banaka obuhvaća različite tipove neovisnosti koje se mora zasebno ocijeniti, poglavito funkcionalnu, institucionalnu, osobnu i financijsku neovisnost. Tijekom nekoliko posljednjih godina ti su aspekti neovisnosti središnjih banaka podvrgnuti podrobnijim analizama u mišljenjima ESB‑a. Ti su aspekti osnova za ocjenu razine konvergencije između nacionalnog zakonodavstva država članica s odstupanjem i Ugovora i Statuta.

Funkcionalna neovisnost

Neovisnost središnjih banaka nije sama sebi svrha nego je instrument za ostvarivanje cilja koji mora biti jasno definiran i nadređen svim drugim ciljevima. Funkcionalna neovisnost zahtijeva da je glavni cilj svakog NSB‑a naveden na jasan i pravno siguran način te da je potpuno u skladu s glavnim ciljem stabilnosti cijena koji je utvrđen u Ugovoru. Provođenje tog cilja podupire se tako da se nacionalnim središnjim bankama daju potrebna sredstva i instrumenti za ostvarivanje tog cilja neovisno o bilo kojem drugom tijelu. Zahtjev iz Ugovora za neovisnošću središnjih banaka odraz je opće percepcije da se glavni cilj stabilnosti cijena najbolje podupire potpunom neovisnošću institucije s jasnim određivanjem njezina mandata. Neovisnost središnjih banaka u cijelosti je u skladu s odgovornošću središnjih banaka za njihove odluke, što je bitan aspekt povećanja povjerenja u njihov status neovisnosti. To zahtijeva transparentnost i dijalog s trećim stranama.

Kad je riječ o vremenu, Ugovor ne navodi jasno kada nacionalne središnje banke država članica s odstupanjem moraju ispuniti glavni cilj stabilnosti cijena koji je naveden u članku 127. stavku 1. i članku 282. stavku 2. Ugovora i članku 2. Statuta. S obzirom na one države članice koje su se pridružile EU‑u nakon datuma uvođenja eura u EU‑u, nije jasno treba li se ta obveza primjenjivati od datuma pristupanja ili od datuma kada su one prihvatile euro. Dok se članak 127. stavak 1. Ugovora ne primjenjuje na države članice s odstupanjem (vidi članak 139. stavak 2. točku (c) Ugovora), članak 2. Statuta primjenjuje se na te države članice (vidi članak 42. stavak 42.1. Statuta). ESB je mišljenja da se obveza nacionalnih središnjih banaka glede stabilnosti cijena kao njihova glavnog cilja primjenjuje od 1. lipnja 1998. u slučaju Švedske i od 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. kod onih država članica koje su se pridružile EU‑u na navedene datume. To počiva na činjenici da se jedno od vodećih načela EU‑a, a to je stabilnost cijena (vidi članak 119. Ugovora), također primjenjuje na države članice s odstupanjem. Također počiva na cilju iz Ugovora da sve države članice trebaju težiti makroekonomskoj konvergenciji, uključujući stabilnost cijena, što je namjena redovitih izvješća ESB‑a i Europske komisije. Ovaj zaključak također počiva na temeljnom načelu neovisnosti središnjih banaka, što je opravdano samo ako je ukupni cilj stabilnosti cijena nadređen.

Ocjena država u ovom izvješću počiva na navedenim zaključcima u vezi s vremenom primjene obveze nacionalnih središnjih banaka država članica s odstupanjem glede stabilnosti cijena kao njihova primarnog cilja.

Institucionalna neovisnost

Institucionalna neovisnost odražava se u članku 130. Ugovora i članku 7. Statuta. Ta dva članka zabranjuju nacionalnim središnjim bankama i članovima njihovih tijela nadležnih za odlučivanje da traže ili primaju naputke od institucija ili tijela EU‑a, bilo koje vlade države članice ili bilo kojeg drugog tijela. Usto, oni zabranjuju institucijama, tijelima, uredima ili agencijama EU‑a i vladama država članica da utječu na one članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama čije odluke mogu utjecati na ispunjavanje zadaća nacionalnih središnjih banaka koje su povezane s ESSB‑om. Da bi se u nacionalnom zakonodavstvu ogledao članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta, u njemu moraju biti sadržane obje zabrane i ono ne smije umanjivati opseg njihove primjene.^[31] Priznanje da središnje banke imaju takvu neovisnost nema za posljedicu to da su one izuzete od bilo kojega pravnog pravila i zaštićene od bilo koje vrste zakonodavstva.^[32]

Bez obzira na to je li NSB organiziran kao tijelo u vlasništvu države, posebno tijelo javnog prava ili jednostavno kao dioničko društvo, postoji rizik da bi vlasnik mogao utjecati na njegova tijela nadležna za odlučivanje u vezi sa zadaćama povezanima s ESSB‑om na temelju takvog vlasništva.^[33] Takav utjecaj, bez obzira na to ostvaruje li se preko dioničarskih prava ili na neki drugi način, može utjecati na neovisnost NSB‑a i stoga ga treba zakonski ograničiti.

Pravni okvir za središnje bankarstvo treba osigurati stabilnu i dugotrajnu osnovu za funkcioniranje središnje banke. Česte promjene institucionalnog ustroja NSB‑a koje utječu na organizacijsku ili upravljačku stabilnost mogu negativno utjecati na institucionalnu neovisnost NSB‑a.^[34]

Institucionalnu neovisnost potrebno je poštovati i u hitnim slučajevima. Samo kada su ispunjeni uvjeti iz članka 347. Ugovora, nacionalna tijela mogu, na privremenoj i iznimnoj osnovi, obnašati ovlasti koje su u isključivoj nadležnosti ESSB‑a. Kritičan trenutak za tu procjenu je vrijeme donošenja mjere. Zbog iznimne prirode članka 347. Ugovora, države članice trebaju se suzdržati od donošenja preventivnog zakonodavstva u okolnostima nepostojanja uvjeta propisanih u članku 347. Ugovora.^[35]

Zabrana davanja naputaka

Prava trećih strana da daju naputke nacionalnim središnjim bankama, njihovim tijelima nadležnima za odlučivanje ili njihovim članovima nisu u skladu s Ugovorom i Statutom kada je riječ o zadaćama povezanima s ESSB‑om.

Svako sudjelovanje NSB‑a u primjeni mjera za jačanje financijske stabilnosti mora biti u skladu s Ugovorom, tj. funkcije nacionalnih središnjih banaka moraju se ispunjavati na način koji je potpuno u skladu s njihovom funkcionalnom, institucionalnom i financijskom neovisnošću kako bi se osiguralo pravilno obavljanje njihovih zadaća u skladu s Ugovorom i Statutom.^[36] U mjeri u kojoj se nacionalnim zakonodavstvom NSB‑u daje uloga koja prelazi okvire savjetodavnih funkcija i od njega zahtijeva da preuzme dodatne zadaće, potrebno je osigurati da te zadaće ne utječu na operativnu i financijsku sposobnost NSB‑a glede obavljanja zadaća povezanih s ESSB‑om.^[37] Dodatno, uključivanje predstavnika nacionalnih središnjih banaka u zajednička nadzorna tijela nadležna za odlučivanje ili druga tijela potrebno je pozorno razmotriti kako bi se očuvala osobna neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama.^[38]

Zabrana odobravanja, suspendiranja, poništavanja ili odgađanja odluka

Prava trećih strana da odobravaju, suspendiraju, poništavaju ili odgađaju odluke NSB‑a nisu u skladu s Ugovorom i Statutom kada je riječ o zadaćama povezanima s ESSB‑om.^[39]

Zabrana cenzuriranja odluka na temelju pravnih razloga

Pravo da tijela koja nisu neovisni sudovi cenzuriraju, na temelju pravnih razloga, odluke koje se odnose na obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s Ugovorom i Statutom, jer se obavljanje tih zadaća ne može ponovo ocjenjivati na političkoj razini. Pravo guvernera NSB‑a da suspendira provedbu odluke koju je donio ESSB ili tijelo nadležno za odlučivanje u NSB‑u na temelju pravnih razloga i da ju potom dostavi političkom tijelu radi donošenja konačne odluke bilo bi isto kao i tražiti naputke od trećih strana.

Zabrana sudjelovanja u tijelima nadležnima za odlučivanje NSB‑a s pravom glasa

Sudjelovanje predstavnika trećih strana u tijelu nadležnom za odlučivanje u NSB‑u s pravom glasa glede pitanja koja se odnose na NSB‑ovo obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s Ugovorom i Statutom, čak i kad taj glas nije odlučujući.^[40] Takvo sudjelovanje čak i bez prava glasa nije u skladu s Ugovorom i Statutom ako zadire u obavljanje zadaća tih tijela nadležnih za odlučivanje povezanih s ESSB‑om ili ugrožava usklađenost s režimom povjerljivosti ESSB‑a.^[41]

Zabrana ex ante savjetovanja u vezi s odlukom NSB‑a

Izričita zakonska obveza NSB‑a da se ex ante savjetuje s trećim stranama u vezi s odlukom NSB‑a daje trećim stranama formalni mehanizam za utjecanje na konačnu odluku i stoga nije u skladu s Ugovorom i Statutom.

Međutim, dijalog između NSB‑a i trećih strana, čak i kad počiva na zakonskim obvezama davanja informacija i razmjene mišljenja, u skladu je s neovisnošću središnjih banaka pod uvjetom da:

• ne zadire u neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u
• potpuno se poštuje posebni status guvernera u njihovu svojstvu članova tijela nadležnih za odlučivanje u ESB‑u i
• ispunjeni su zahtjevi glede povjerljivosti koji proizlaze iz Statuta.^[42]

Razrješenje dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u

Statutarne odredbe u vezi s razrješenjem dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u (npr. u vezi s računovodstvenim izvještajima) koje provode treće strane (npr. vlade) trebaju sadržavati odgovarajuće zaštite kako takva ovlast ne bi štetno utjecala na sposobnost pojedinog člana tijela nadležnog za odlučivanje u NSB‑u da samostalno donosi odluke u vezi sa zadaćama povezanima s ESSB‑om (ili provodi odluke koje su donesene na razini ESSB‑a). Preporučuje se uključivanje izričite odredbe s tim učinkom u statute nacionalnih središnjih banaka.

Osobna neovisnost

Člankom 130. Ugovora te člankom 7. i člankom 14. stavkom 14.2. Statuta dodatno se štiti neovisnost središnjih banaka u odnosu na guvernere i članove tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u. Guverneri su članovi Općeg vijeća ESB‑a i postaju članovi Upravnog vijeća nakon prihvaćanja eura u svojim državama članicama. Guverneri se ne smiju smatrati predstavnicima države članice kada izvršavaju svoje dužnosti kao članovi Upravnog vijeća ili Općeg vijeća ESB‑a.^[43] Članak 14. stavak 14.2. Statuta predviđa da statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osobito predvidjeti da mandat guvernera bude najmanje pet godina. Ova odredba također štiti guvernere od arbitrarnog razrješenja dužnosti jer predviđa da oni mogu biti razriješeni dužnosti ako više ne ispunjavaju uvjete koji su potrebni za obavljanje dužnosti ili ako su počinili tešku povredu dužnosti. U tim slučajevima, u članku 14. stavku 14.2. Statuta postoji mogućnost pokretanja postupka pred Sudom Europske unije, koji ima ovlast poništiti nacionalnu odluku o razrješenju dužnosti guvernera.^[44] Suspenzija guvernera može de facto značiti njegovo razrješenje dužnosti u svrhu članka 14. stavka 14.2. Statuta.^[45] Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju biti u skladu s ovom odredbom kako je dolje utvrđeno.

Člankom 130. Ugovora zabranjuje se nacionalnim vladama i svim tijelima da utječu na članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama pri obavljanju njihovih zadaća. Osobito, države članice ne smiju nastojati utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u tako što će izmijeniti nacionalno zakonodavstvo koje utječe na njihove primitke, a koje bi se u načelu trebalo primjenjivati samo pri budućim imenovanjima.^[46]

Najkraće trajanje mandata guvernera

U skladu s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta, statuti nacionalnih središnjih banaka moraju predvidjeti da je najkraće trajanje mandata guvernera pet godina. Time se ne isključuje duže trajanje mandata, a neograničeno trajanje mandata ne zahtijeva prilagodbu statuta pod uvjetom da su razlozi za razrješenje dužnosti guvernera u skladu s onima iz članka 14. stavka 14.2. Statuta. Ne postoji opravdanje za kraća razdoblja čak ni onda kada se primjenjuju samo tijekom prijelaznog razdoblja.^[47] Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa starosnu granicu za umirovljenje treba osigurati da se njome ne prekida najkraće trajanje mandata iz članka 14. stavka 14.2. Statuta, koji ima prednost nad bilo kojom starosnom granicom za umirovljenje, kada se primjenjuje na guvernera.^[48] Pri izmjeni statuta NSB‑a zakonskim je izmjenama potrebno zaštititi sigurnost položaja guvernera i ostalih članova tijela nadležnih za odlučivanje koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om.^[49]

Razlozi za razrješenje dužnosti guvernera

Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osigurati da guverneri ne mogu biti razriješeni na temelju razloga koju nisu navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta. Svrha je zahtjeva iz tog članka spriječiti tijela koja sudjeluju u imenovanju guvernera, osobito relevantnu vladu ili parlament, da arbitrarno razriješe guvernera. Statuti nacionalnih središnjih banaka trebaju izbrisati sve neusklađenosti s razlozima za razrješenje dužnosti koji su utvrđeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta ili ne navoditi razloge za razrješenje dužnosti (s obzirom na to da se članak 14. stavak 14.2. izravno primjenjuje).^[50] Nakon što budu izabrani ili imenovani, guverneri ne mogu biti razriješeni dužnosti osim u skladu s onim uvjetima koji su navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta, čak i onda kada guverneri još nisu preuzeli svoje dužnosti. S obzirom na to da su uvjeti pod kojima guverner može biti razriješen dužnosti autonomni pojmovi prava Unije, njihova primjena i tumačenje ne ovise o nacionalnim kontekstima.^[51] Naposljetku, tumačenje tih koncepata u nadležnosti je Suda Europske unije u skladu s ovlastima koje su mu dodijeljene drugim podstavkom članka 14. stavka 14.2. Statuta.^[52]

Sigurnost položaja i razlozi za razrješenje dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama, osim guvernera, koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om

Primjenom istih pravila za sigurnost položaja i razloge za razrješenje dužnosti guvernera na ostale članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om također će se očuvati osobna neovisnost tih osoba.^[53] Članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta odnose se na „članove tijela nadležnih za odlučivanje” u nacionalnim središnjim bankama i ne odnose se posebno na guvernere. To se primjenjuje posebno onda kada je guverner „prvi među jednakima” među kolegama koji imaju jednakovrijedno pravo glasa ili kada takvi ostali članovi sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om.

Pravo na sudsko preispitivanje

Guverneri i ostali članovi tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama moraju imati pravo dostaviti sve odluke o njihovu razrješenju dužnosti neovisnom sudu kako bi se ograničila moguća politička samovolja pri procjeni razloga za tu odluku.

Članak 14. stavak 14.2. Statuta određuje da guverneri koji su razriješeni dužnosti mogu pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije. Sud Europske unije ima ovlast poništiti nacionalnu odluku o razrješenju dužnosti guvernera ako utvrdi da je ona u suprotnosti s pravom Unije.

Na temelju članka 130. Ugovora i članka 7. Statuta nacionalno zakonodavstvo treba osigurati pravo na sudsko preispitivanje odluke o razrješenju članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama (osim guvernera) koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om od strane nacionalnih sudova.^[54] To pravo može biti dio općeg prava ili u obliku posebne odredbe. Čak i kad je to pravo ostvarivo prema općem pravu, zbog pravne sigurnosti preporučuje se da pravo na preispitivanje bude izričito utvrđeno.

Zaštita od sukoba interesa

Osobna neovisnost također podrazumijeva da je potrebno osigurati da ne dođe do sukoba interesa između dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om u odnosu na njihove dotične nacionalne središnje banke (i guvernera u odnosu na ESB) i sve ostale funkcije koje ti članovi tijela nadležnih za odlučivanje mogu imati ili koje mogu ugroziti njihovu osobnu neovisnost.^[55] U načelu članstvo u tijelu nadležnom za odlučivanje koje sudjeluje u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s obnašanjem ostalih funkcija koje mogu stvoriti sukob interesa. Osobito, članovi takvih tijela nadležnih za odlučivanje ne mogu imati funkciju ili interes koji može utjecati na njihove aktivnosti, preko funkcije u izvršnoj ili zakonodavnoj grani države ili u regionalnoj ili lokalnoj upravi ili preko sudjelovanja u poslovnim organizacijama. Osobitu pozornost potrebno je posvetiti tome da se spriječe potencijalni sukobi interesa kod neizvršnih članova tijela nadležnih za odlučivanje.

Financijska neovisnost

Ukupna neovisnost NSB‑a bila bi ugrožena kad on ne bi mogao autonomno raspolagati dostatnim financijskim resursima za ispunjavanje svojeg mandata, tj. obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om koje se od njega zahtijevaju prema Ugovoru i Statutu.^[56]

Države članice ne smiju dovesti svoje nacionalne središnje banke u položaj da nemaju dostatna financijska sredstva i da je njihov neto kapital^[57] neadekvatan za ispunjavanje njihovih zadaća povezanih s ESSB‑om ili Eurosustavom. To je slučaj kad je, primjerice, NSB spriječen u osiguravanju dostatnih financijskih sredstava u obliku pričuva ili zaštitnih slojeva namijenjenih nadoknadi gubitaka, posebno onih koji su nastali kao rezultat operacija monetarne politike, a dotična država članica nije unaprijed osigurala da NSB ima sredstva koja su mu potrebna da podnese financijsko opterećenje koje proizlazi iz funkcije izvan djelokruga ESSB‑a (primjerice, sredstva potrebna za isplatu naknade štete koja proizlazi iz sustava odgovornosti za tu funkciju) i istodobno zadrži sposobnost da učinkovito i neovisno obavlja svoje zadaće u okviru ESSB‑a.^[58] Potrebno je zamijetiti da članak 28. stavak 28.1. i članak 30. stavak 30.4. Statuta predviđaju mogućnost da ESB zatraži od nacionalnih središnjih banaka da dodatno pridonesu kapitalu ESB‑a i dodatno prenesu devizne pričuve.^[59] Osim toga, članak 33. stavak 33.2. Statuta predviđa^[60] da u slučaju da ESB zabilježi gubitak koji ne može u cijelosti biti nadoknađen iz fonda opće pričuve, Upravno vijeće ESB‑a može odlučiti da će preostali gubitak biti nadoknađen iz monetarnog prihoda dotične financijske godine u razmjeru s i najviše do visine iznosa raspodijeljenih nacionalnim središnjim bankama. Načelo financijske neovisnosti znači da je za usklađenost s tim odredbama potrebno da NSB bude sposoban ispunjavati svoje funkcije u nesmanjenom opsegu.

S obzirom na sve navedene razloge financijska neovisnost također podrazumijeva da NSB treba uvijek biti dostatno kapitaliziran. Osobito je potrebno izbjegavati svaku situaciju u kojoj je tijekom dužeg razdoblja neto kapital NSB‑a manji od zakonski utvrđene razine kapitala ili čak negativan, uključujući situaciju kada se prenose gubitci koji prelaze razinu kapitala i pričuva.^[61] Svaka takva situacija može negativno utjecati na sposobnost NSB‑a da obavlja zadaće povezane s ESSB‑om. Osim toga, takva situacija može utjecati na vjerodostojnost monetarne politike Eurosustava. Stoga se u slučaju kada neto kapital NSB‑a postane manji od zakonski utvrđene razine kapitala ili čak negativan zahtijeva da dotična država članica osigura NSB‑u odgovarajući iznos kapitala, barem do zakonski utvrđene razine kapitala, u razumnom roku kako bi bilo ispunjeno načelo financijske neovisnosti. Kad je riječ o ESB‑u, Vijeće je već prepoznalo važnost ovog pitanja i donijelo Uredbu Vijeća (EZ) br. 1009/2000 od 8. svibnja 2000. o povećanju kapitala Europske središnje banke.^[62] Njome je Upravnom vijeću ESB‑a omogućeno da donosi odluke o stvarnom povećanju kapitala ESB‑a kako bi se očuvala adekvatnost kapitala koji je potreban za poslovanje ESB‑a^[63]; nacionalne središnje banke trebale bi biti financijski sposobne odgovoriti na takve odluke ESB‑a.

Koncept financijske neovisnosti treba ocijeniti s obzirom na to može li bilo koja treća strana ostvariti izravan ili neizravan utjecaj ne samo na zadaće NSB‑a povezane s ESSB‑om nego i na njegovu sposobnost da financijski ispunjava svoj mandat u smislu odgovarajućih financijskih resursa. S obzirom na to posebno su važni aspekti financijske neovisnosti navedeni dalje u tekstu.^[64] To su ona obilježja financijske neovisnosti s obzirom na koja su nacionalne središnje banke najranjivije u odnosu na vanjske utjecaje.

Odlučivanje o proračunu

Ako treća strana ima ovlast odlučivati ili utjecati na odluke o proračunu NSB‑a, to nije u skladu s financijskom neovisnošću osim ako zakon sadržava zaštitnu klauzulu u skladu s kojom takva ovlast ne dovodi u pitanje financijska sredstva potrebna za obavljanje NSB‑ovih zadaća povezanih s ESSB‑om.^[65]

Računovodstvena pravila

Financijski izvještaji moraju se pripremati u skladu s općim računovodstvenim pravilima ili u skladu s pravilima koja utvrde tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u. Ako, pak, treće strane utvrđuju takva pravila, pravila moraju barem uzeti u obzir prijedloge tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u.

Godišnje financijske izvještaje trebaju donositi tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u, uz pomoć neovisnih računovođa, a oni mogu podlijegati ex post odobravanju trećih strana (npr. vlade ili parlamenta). Tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u trebaju moći odlučivati o izračunu dobiti neovisno i profesionalno.

Kada poslovanje NSB‑a podliježe kontroli državnog ureda za reviziju ili sličnog tijela koje je ovlašteno za kontrolu korištenja javnih financija, opseg kontrole treba biti jasno definiran pravnim okvirom^[66], ne smije dovoditi u pitanje aktivnosti neovisnih vanjskih revizora NSB‑a^[67] i, dodatno, u skladu s načelom institucionalne neovisnosti, on mora biti u skladu sa zabranom davanja uputa NSB‑u i njegovim tijelima nadležnima za odlučivanje i ne smije zadirati u zadaće NSB‑a povezane s ESSB‑om.^[68] Državnu je reviziju potrebno provoditi na nepolitičkoj, neovisnoj i potpuno profesionalnoj osnovi.^[69]

Raspodjela dobiti, kapital i financijske rezervacije nacionalnih središnjih banaka

Kada je riječ o raspodjeli dobiti, u statutu NSB‑a može se propisati način raspodjele njegove dobiti. U nedostatku takvih odredaba, odluke o raspodjeli dobiti trebaju donijeti tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u na profesionalnoj osnovi i one ne smiju podlijegati diskreciji trećih strana osim ako postoji izričita zaštitna klauzula kojom se određuje da to ne dovodi u pitanje financijska sredstva potrebna za obavljanje NSB‑ovih zadaća povezanih s ESSB‑om.^[70]

Dobit se može raspodijeliti u državni proračun tek nakon što budu pokriveni svi akumulirani gubitci iz prethodnih godina i nakon što su formirane financijske rezervacije potrebne za zaštitu realne vrijednosti kapitala i imovine NSB‑a.^[71] Privremene ili ad hoc zakonske mjere koje sadržavaju naputke za nacionalne središnje banke o raspodjeli njihove dobiti nisu dopustive.^[72] Slično tome, porez na nerealiziranu kapitalnu dobit NSB‑a također bi narušio načelo financijske neovisnosti.^[73]

Država članica ne smije naložiti smanjenja kapitala NSB‑u bez ex ante suglasnosti tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u, čiji je cilj osigurati da NSB zadrži dostatna financijska sredstva za ispunjavanje svojeg mandata kao član ESSB‑a u skladu s člankom 127. stavkom 2. Ugovora i Statutom. Iz istog razloga, bilo koja izmjena pravila o raspodjeli dobiti NSB‑a treba biti inicirana i o njoj treba donijeti odluku u bliskoj suradnji s NSB‑om, koji najbolje može ocijeniti potrebnu razinu svoje pričuve kapitala.^[74] U vezi s financijskim rezervacijama ili zaštitnim slojevima, nacionalnim središnjim bankama mora biti omogućeno da neovisno formiraju financijske rezervacije za zaštitu realne vrijednosti svojega kapitala i imovine. Države članice također ne smiju otežati nacionalnim središnjim bankama formiranje pričuve kapitala u mjeri koja je potrebna da bi član ESSB‑a ispunjavao svoje zadaće.^[75]

Financijska odgovornost nadzornih tijela

U većini država članica financijska nadzorna tijela djeluju u sklopu nacionalnih središnjih banaka. Tomu nema prigovora ako ta tijela podliježu neovisnom odlučivanju NSB‑a. Međutim, ako se zakonom predviđa samostalnost tih nadzornih tijela pri odlučivanju, važno je osigurati da odluke koje ona donose ne ugrožavaju financijska sredstva NSB‑a kao cjeline. U tim slučajevima nacionalnim zakonodavstvom treba omogućiti NSB‑u da ima krajnju kontrolu nad odlukama nadzornih tijela koje bi mogle utjecati na neovisnost NSB‑a, a osobito na njegovu financijsku neovisnost.^[76]

Autonomija u kadrovskim pitanjima

Države članice ne smiju oslabiti sposobnost NSB‑a da zapošljava i zadržava kvalificirane zaposlenike koji su mu potrebni da bi mogao neovisno obavljati zadaće koje su mu dodijeljene Ugovorom i Statutom.^[77] Također, NSB se ne smije dovesti u položaj u kojem ima ograničenu ili nikakvu kontrolu nad svojim zaposlenicima ili u kojem vlada države članice može utjecati na njegovu politiku u vezi s kadrovskim pitanjima.^[78] O svim izmjenama zakonskih odredaba o primitcima članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u i njegovih zaposlenika potrebno je odlučivati u uskoj i djelotvornoj suradnji s NSB‑om,^[79] vodeći računa o njegovim stajalištima, kako bi se osigurala stalna sposobnost NSB‑a glede neovisnog obavljanja njegovih zadaća.^[80] Autonomija u kadrovskim pitanjima proteže se i na pitanja koja se odnose na mirovine zaposlenika. Nadalje, izmjene koje dovode do smanjenja primitaka zaposlenika NSB‑a ne smiju utjecati na ovlasti NSB‑a da upravlja svojim vlastitim financijskim resursima, uključujući sredstva koja proizlaze iz bilo kakvog smanjenja plaća koje isplaćuje.^[81]

Vlasništvo i vlasnička prava

Prava trećih osoba da interveniraju ili izdaju naputke NSB‑u u vezi s imovinom u njegovu vlasništvu nisu u skladu s načelom financijske neovisnosti.

2.2.4. Povjerljivost

Obveza čuvanja poslovne tajne za zaposlene u ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama kao i za članove upravnih tijela ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka iz članka 37. Statuta može dovesti do sličnih odredaba u statutima nacionalnih središnjih banaka ili u zakonodavstvu država članica. Nadređenost prava Unije i pravila donesenih na temelju tog prava također znači da nacionalni zakoni o pristupu trećih strana dokumentima moraju biti u skladu s odgovarajućim odredbama prava Unije, uključujući članak 37. Statuta, i da ne smiju dovesti do povrede režima povjerljivosti ESSB‑a.^[82] Pristup državnog ureda za reviziju ili sličnog tijela povjerljivim informacijama i dokumentima NSB‑a mora biti ograničen na ono što je potrebno za obavljanje statutarnih zadaća tijela koje prima informacije i ne smije dovesti u pitanje neovisnost ESSB‑a i režim povjerljivosti ESSB‑a kojemu podliježu članovi tijela nadležnih za odlučivanje i zaposleni u nacionalnim središnjim bankama.^[83] Nacionalne središnje banke trebaju osigurati da ta tijela štite povjerljivost informacija i dokumenata koji su im otkriveni u mjeri u kojoj su oni zaštićeni na razini nacionalnih središnjih banaka.

2.2.5. Zabrana monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa

Glede zabrana monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa, nacionalna zakonodavstva država članica koje su se pridružile EU‑u u 2004., 2007. ili 2013. morala su biti prilagođena kako bi bila u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora i Statuta te stupiti na snagu 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. U Švedskoj su potrebne prilagodbe morale stupiti na snagu do 1. siječnja 1995.

Zabrana monetarnog financiranja

Članak 123. stavak 1. Ugovora zabranjuje prekoračenja po računu ili sve druge vrste kredita kod ESB‑a ili nacionalnih središnjih banaka u korist institucija, tijela, ureda ili agencija EU‑a, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica.

On također zabranjuje ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama izravnu kupnju dužničkih instrumenata od tih subjekata javnog sektora. Ugovor sadržava jedno izuzeće u odnosu na tu zabranu monetarnog financiranja; zabrana se ne primjenjuje na kreditne institucije u javnom vlasništvu prema kojima se, u smislu ponude pričuva središnjih banaka, postupa jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama (članak 123. stavak 2. Ugovora). Točan opseg primjene zabrane monetarnog financiranja detaljno je uređen Uredbom Vijeća (EZ) br. 3603/93 od 13. prosinca 1993. o utvrđivanju definicija za primjenu zabrana iz članka 104. i članka 104.b stavka 1. Ugovora,^[84] u skladu s kojom zabrana obuhvaća svako financiranje obveza javnog sektora prema trećim stranama.

Zabrana monetarnog financiranja ima za cilj potaknuti države članice na poštovanje zdrave fiskalne politike, izbjegavajući to da monetarno financiranje javnog deficita (ili povlašteni pristup tijela javne vlasti financijskim tržištima) dovede do prekomjernog zaduživanja ili do prekomjernih deficita država članica.^[85] Zabrana se stoga mora tumačiti široko da bi se osigurala njezina stroga primjena, a ona može biti podložna ograničenom broju izuzeća iz članka 123. stavka 2. Ugovora i Uredbe (EZ) br. 3603/93. Tako, čak i kad članak 123. stavak 1. Ugovora izričito govori o „kreditima” s obzirom na koje postoji obveza vraćanja sredstava, zabrana se tim prije primjenjuje na ostale oblike financiranja kod kojih ne postoji obveza vraćanja sredstava.

Opće stajalište ESB‑a o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva sa zabranom najprije je bilo razvijeno u okviru savjetovanja država članica s ESB‑om o prijedlozima propisa na temelju članka 127. stavka 4. i članka 282. stavka 5. Ugovora.^[86]

Nacionalno zakonodavstvo povezano s obuhvatom primjene zabrane monetarnog financiranja

Nacionalnim zakonodavstvom ne smije se smanjiti opseg primjene zabrane monetarnog financiranja ili povećati broj izuzeća koja se primjenjuju u skladu s pravom EU-a. Na primjer, nacionalno zakonodavstvo kojim se osigurava da NSB financira financijske obveze države članice prema međunarodnim financijskim institucijama ili trećim zemljama u načelu nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Kao izuzeće Uredba (EZ) br. 3603/93 dopušta nacionalnim središnjim bankama da financiraju obveze javnog sektora prema MMF‑u ako one rezultiraju inozemnim potraživanjima koja imaju sva obilježja pričuva.^[87] Relevantna obilježja na temelju kojih se utvrđuje kvaliteta potraživanja s obilježjem pričuva odnose se na njihovu dostupnost na zahtjev kako bi se ispunila potreba financiranja platne bilance i druge povezane namjene, što upućuje na to da kreditna kvaliteta i likvidnost potraživanja moraju biti osigurani.^[88]

Nacionalno zakonodavstvo kojim se dodjeljuju zadaće nacionalnim središnjim bankama

Nacionalno zakonodavstvo kojim se dodjeljuju zadaće nacionalnim središnjim bankama ne smije dovesti do financiranja obveza javnog sektora prema trećim stranama. U skladu s člankom 14. stavkom 14.4. Statuta nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u Statutu osim ako Upravno vijeće ustanovi da su te funkcije u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB‑a. U slučajevima u kojima država članica dodijeli takvu funkciju NSB‑u, taj je NSB odgovoran za obavljanje dodijeljene funkcije. Unatoč tome, pri utvrđivanju odgovornosti NSB‑a u odnosu na takvu funkciju, države članice dužne su ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz prava Unije, a posebice iz članka 123. stavka 1. Ugovora.^[89]

U članku 1. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 3603/93 pojam „druge vrste kredita” definiran je za potrebe članka 123. Ugovora kao, među ostalim, svako financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama. U skladu s tim, dotični NSB ne smije preuzimati obveze prema trećima koje bi mogao imati javni sektor. Posljedično, dotični NSB ne smije financirati prethodno postojeće obveze koje prema trećim stranama imaju druga javnopravna tijela i stvarno financiranje obveza prema trećim osobama tog NSB‑a ne smije biti izravan rezultat mjera koje su donijela druga javnopravna tijela ili izbora ekonomske politike tih javnopravnih tijela.^[90]

Raspodjela dobiti središnje banke unaprijed

Nacionalno zakonodavstvo ne smije zahtijevati raspodjelu dobiti središnje banke koja nije u potpunosti realizirana, obračunata i revidirana. Da bi se udovoljilo zabrani monetarnog financiranja, iznos koji se raspodjeljuje u državni proračun u skladu s pravilima o raspodjeli dobiti koja su na snazi ne smije biti isplaćen, čak ni djelomično, iz pričuva kapitala NSB‑a. Stoga pravila o raspodjeli dobiti ne smiju imati nikakvog utjecaja na pričuve kapitala NSB‑a. Osim toga, kad NSB prenosi sredstva državi, ta sredstva moraju biti remunerirana po tržišnoj vrijednosti, a njihov prijenos mora biti obavljen kada i remuneracija.^[91]

Jednako tako nije dopušteno uplitanje u obavljanje drugih zadaća Eurosustava, kao što je upravljanje deviznim pričuvama, na način da se uvede oporezivanje teoretske i nerealizirane kapitalne dobiti jer bi to dovelo do kredita središnje banke javnom sektoru u obliku raspodjele buduće i nesigurne dobiti unaprijed.^[92]

Preuzimanje obveza javnog sektora

Nacionalno zakonodavstvo kojim se od NSB‑a zahtijeva da preuzme obveze javnog tijela koje je prethodno bilo neovisno zbog nacionalne reorganizacije određenih zadaća i dužnosti (na primjer, u kontekstu prenošenja na NSB određenih nadzornih zadaća koje su prethodno obavljali država ili neovisna tijela javne vlasti ili javna tijela), pri čemu se NSB potpuno ne oslobađa svih financijskih obveza koje proizlaze iz ranijih aktivnosti takvog tijela, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[93]

Nacionalno zakonodavstvo koje NSB smatra odgovornim zbog izvršavanja zadaće koja mu je povjerena u skladu s nacionalnim pravom podrazumijeva preuzimanje prethodno postojeće obveze prema trećim osobama i nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja ako trećim osobama koje su pretrpjele štetu ta šteta nije nadoknađena kao posljedica djelovanja navedenog NSB‑a, tj. zbog toga što NSB nije poštovao pravila koja mu se nameću u tom okviru.^[94] Usto, u slučaju zadaća koje zahtijevaju provedbu mjera visokog stupnja složenosti i hitnosti, kao što su mjere povezane s restrukturiranjem ili sanacijom banaka, nacionalno zakonodavstvo koje NSB smatra odgovornim zbog izvršavanja takvih zadaća jednako je stvarnom financiranju obveza prema trećim osobama ako odgovornost NSB‑a nije ograničena na teške povrede pravila koja su mu nametnuta u tom okviru.^[95]

Financijska potpora kreditnim i/ili financijskim institucijama

Nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da NSB, čak i ako je to neovisno i potpuno diskrecijski, financira insolventne kreditne institucije i/ili druge financijske institucije, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.

Isto bi vrijedilo i u slučaju financiranja kreditne institucije od strane Eurosustava koja je, da bi se ponovo uspostavila njezina solventnost, dokapitalizirana izravnim plasmanom dužničkih instrumenata koje je izdala država, a za koje nije bilo alternativnih tržišnih izvora financiranja (dalje u tekstu: „dokapitalizacijske obveznice”), pri čemu se te obveznice upotrebljavaju kao kolateral. U slučaju takve državne dokapitalizacije kreditne institucije koja uključuje izravni plasman dokapitalizacijskih obveznica, naknadno korištenje dokapitalizacijskih obveznica kao kolaterala u likvidnosnim operacijama središnje banke otvara pitanja u vezi s monetarnim financiranjem.^[96] Hitna likvidnosna pomoć, koju NSB odobri neovisno i potpuno diskrecijski solventnoj kreditnoj instituciji na temelju kolaterala u obliku državnih jamstava, mora ispunjavati sljedeće kriterije: (1) mora biti osigurano da kredit koji je dao NSB bude što je moguće kraćeg roka dospijeća, (2) moraju biti ugroženi aspekti sistemske stabilnosti, (3) ne smiju postojati dvojbe glede pravne valjanosti i izvršivosti državnog jamstva na temelju primjenjivoga nacionalnog prava i (4) ne smiju postojati dvojbe glede ekonomske prikladnosti državnog jamstva koje mora pokriti glavnicu kredita i pripadajuće kamate.^[97]

Financijska potpora sanacijskim fondovima ili financijskim programima i sustavima osiguranja depozita ili naknada štete za investitore

Financiranje sanacijskog fonda ili fonda za osiguranje depozita koji se smatra „javnopravnim tijelom” u smislu članka 123. stavka 1. Ugovora od strane NSB‑a nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Tijelo se smatra „javnopravnim tijelom” ako posjeduje sva sljedeća obilježja: (a) uspostavljeno je posebno u svrhu zadovoljavanja potreba od općeg interesa, koje nisu industrijske ili komercijalne naravi, (b) ima pravnu osobnost i (c) usko je povezano sa subjektima javnog sektora iz članka 123. stavka 1. Ugovora. Pretpostavlja se da uska povezanost tijela sa subjektima javnog sektora postoji kada ga najvećim dijelom financiraju ti subjekti ili kada u smislu upravljanja ono podliježe nadzoru tih subjekata ili kada ono ima upravni, upravljački ili nadzorni odbor u kojemu su više od polovine članova imenovali ti subjekti.^[98]

Čak i onda kada nije riječ o financiranju „javnopravnog tijela”, financiranje bilo kojega sanacijskog fonda ili financijskog programa nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[99] Ako NSB djeluje u svojstvu sanacijskog tijela, ne smije niti u jednom slučaju preuzeti ili financirati bilo koju obvezu prijelazne institucije ili društva za upravljanje imovinom.^[100] U tu svrhu, nacionalnim se zakonodavstvom mora pojasniti da NSB neće preuzeti ili financirati obveze tih tijela.^[101]

Direktiva o sustavima osiguranja depozita^[102] i Direktiva o sustavima naknada štete za investitore^[103] predviđaju da troškove financiranja sustava osiguranja depozita i sustava naknada štete za investitore moraju, ovisno o slučaju, snositi same kreditne institucije i investicijska društva. Uz iznimku financiranja „javnopravnog tijela”, nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da NSB financira nacionalni sustav osiguranja depozita za kreditne institucije ili nacionalni sustav naknada štete za investitore za investicijska društva u skladu je sa zabranom monetarnog financiranja samo ako je to financiranje kratkoročno, primjenjuje se za rješavanje hitnih situacija i pri ugroženosti aspekata sistemske stabilnosti te ako o njemu NSB odlučuje diskrecijski.^[104] Osobito, potpora središnjih banaka sustavima osiguranja depozita ne smije dovesti do operacija sistemskog pretfinanciranja.^[105]

Funkcija fiskalnog agenta

U članku 21. stavku 21.2. Statuta utvrđeno je da „ESB i nacionalne središnje banke mogu nastupati kao fiskalni agenti” za „institucije, tijela, urede ili agencije Unije, središnje vlasti, regionalna, lokalna ili druga tijela javne vlasti, ostala javnopravna tijela ili javna poduzeća država članica”. Svrha članka 21. stavka 21.2. Statuta jest, nakon prenošenja nadležnosti za monetarnu politiku Eurosustavu, pojasniti da nacionalne središnje banke i nadalje mogu pružati usluge fiskalnog agenta koje inače pružaju vladama i drugim subjektima javnog sektora, a da pritom ne povrede zabranu monetarnog financiranja. Usto, Uredbom (EZ) br. 3603/93 uređen je niz izričitih i usko određenih izuzeća od zabrane monetarnog financiranja u vezi s funkcijom fiskalnog agenta, a to su: (1) unutardnevni krediti javnom sektoru dopušteni su pod uvjetom da ostanu ograničeni na jedan dan i da njihovo produljenje nije moguće,^[106] (2) knjiženje čekova radi naplate, izdanih od strane trećih osoba, u korist javnog sektora prije terećenja banke izdavatelja čeka dopušteno je ako je od trenutka primitka čeka prošlo određeno razdoblje koje je u skladu s uobičajenim razdobljem za naplatu čekova od strane dotičnog NSB‑a, pod uvjetom da svaki saldo koji pritom može nastati čini izuzetak, da je takav saldo manjeg iznosa te da ga je moguće poravnati u kratkom roku^[107] i (3) držanje kovanica koje izdaje javni sektor i koje su knjižene u korist javnog sektora dopušteno je ako iznos tih sredstava ostane niži od 10 % vrijednosti kovanica u optjecaju.^[108]

Nacionalno zakonodavstvo o funkciji fiskalnog agenta općenito treba biti usklađeno s pravom EU‑a, a osobito sa zabranom monetarnog financiranja.^[109] Vodeći računa o tome da je u članku 21. stavku 21.2. Statuta izričito priznata odredba o pružanju usluga fiskalnog agenta, što je legitimna funkcija koju inače obavljaju nacionalne središnje banke, pružanje usluga fiskalnog agenta od strane središnjih banaka u skladu je sa zabranom monetarnog financiranja, pod uvjetom da te usluge ostanu unutar funkcije fiskalnog agenta i da ne predstavljaju centralnobankarsko financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama ili centralnobankarsko kreditiranje javnog sektora izvan usko određenih izuzeća navedenih u Uredbi (EZ) br. 3603/93.^[110] Nacionalno zakonodavstvo kojim se NSB‑u omogućuje da drži depozite države i da vodi njezine račune ne dovodi u pitanje usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja sve dok takve odredbe ne omogućavaju davanje kredita, uključujući prekoračenje stanja na računima preko noći. Međutim, usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja bila bi dovedena u pitanje kad bi nacionalno zakonodavstvo, na primjer, dopuštalo remuneraciju depozita ili stanja na tekućim računima po kamatnim stopama koje su više, a ne jednake ili manje od tržišnih kamatnih stopa. Remuneracija koja je viša od tržišnih kamatnih stopa de facto je kredit, što je u suprotnosti s ciljem zabrane monetarnog financiranja i stoga može ugroziti taj cilj. Važno je da svaka remuneracija sredstava na računu odražava tržišne parametre te je osobito važno korelirati remuneracijsku stopu za depozite s njihovim rokovima dospijeća.^[111] Nadalje, pružanje usluga fiskalnog agenta od strane NSB‑a bez remuneracije ne dovodi u pitanje zabranu monetarnog financiranja, pod uvjetom da je riječ o temeljnim uslugama fiskalnog agenta.^[112]

Zabrana povlaštenog pristupa

Članak 124. Ugovora određuje da je „zabranjena svaka mjera koja se ne temelji na načelima stabilnog i sigurnog poslovanja, kojom se institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, središnjim vlastima, regionalnim, lokalnim ili drugim tijelima javne vlasti, ostalim javnopravnim tijelima ili javnim poduzećima država članica omogućuje povlašteni pristup financijskim institucijama”. Kao i zabrana monetarnog financiranja, zabrana povlaštenog pristupa ima za cilj potaknuti države članice na poštovanje zdrave fiskalne politike, izbjegavajući to da (monetarno financiranje javnog deficita ili) povlašteni pristup tijela javne vlasti financijskim tržištima dovedu do prekomjernog zaduživanja ili do prekomjernih deficita država članica.^[113]

U skladu s člankom 1. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 3604/93,^[114] smatra se da je povlašteni pristup svaki zakon, propis ili bilo koji drugi obvezujući pravni instrument koji je donesen na temelju izvršavanja javnih ovlasti, a koji (a) obvezuje financijske institucije da stječu ili drže obveze institucija ili tijela EU‑a, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica ili (b) dodjeljuje porezne pogodnosti od kojih koristi mogu imati samo financijske institucije, ili financijske pogodnosti koje nisu u skladu s načelima tržišnoga gospodarstva, radi poticanja tih institucija da stječu ili drže takve obveze.

Nacionalne središnje banke, kao tijela javne vlasti, ne smiju poduzimati mjere kojima se javnom sektoru daje povlašteni pristup financijskim institucijama ako takve mjere ne počivaju na načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja. Nadalje, pravila o aktiviranju ili davanju u zalog dužničkih instrumenata koja su donijele nacionalne središnje banke ne smiju se rabiti kao sredstvo izbjegavanja zabrane povlaštenog pristupa.^[115] Zakonodavstvom države članice kojim se uređuje to područje ne smije se uspostaviti takav povlašteni pristup.

Članak 2. Uredbe (EZ) br. 3604/93 određuje „načela stabilnog i sigurnog poslovanja” kao razloge na kojima su utemeljeni nacionalni zakoni, propisi ili upravne mjere, na temelju, ili u skladu s pravom EU‑a, te su namijenjeni promicanju zdravlja financijskih institucija jačanjem stabilnosti financijskoga sustava kao cjeline i zaštiti potrošača tih institucija. Načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja nastoji se osigurati da banke ostanu solventne s obzirom na svoje deponente.^[116] Sekundarnim zakonodavstvom EU‑a u području bonitetnog nadzora uspostavljen je niz zahtjeva za osiguranje zdravlja kreditnih institucija.^[117] „Kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun.^[118] Dodatno, kreditne institucije, općenito poznate kao „banke”, od nadležnog tijela države članice moraju dobiti odobrenje za pružanje usluga.^[119]

Premda se minimalne pričuve mogu promatrati kao dio bonitetnih zahtjeva, one su dio poslovnog okvira NSB‑a i rabe se kao instrument monetarne politike u većini gospodarstava, uključujući europodručje.^[120] S tim u vezi, stavak 2. Priloga I. Smjernice ESB/2014/60^[121] navodi da se sustavom minimalnih pričuva Eurosustava ponajprije ostvaruju funkcije monetarne politike glede stabilizacije kamatnih stopa na tržištu novca i stvaranja ili povećavanja manjka strukturne likvidnosti.^[122] ESB zahtijeva od kreditnih institucija osnovanih u europodručju da drže minimalne pričuve (u obliku depozita) na računima kod nacionalnih središnjih banaka.^[123]

U fokusu je ovog izvješća usklađenost nacionalnog zakonodavstva ili pravila koja su donijele nacionalne središnje banke i statuta nacionalnih središnjih banaka sa zabranom povlaštenog pristupa iz Ugovora. Međutim, ovo izvješće ne dovodi u pitanje ocjenu primjenjuju li se zakoni, propisi, pravila ili upravni akti u državama članicama pod okriljem načela stabilnoga i sigurnog poslovanja kao sredstvo za izbjegavanje zabrane povlaštenog pristupa. Takva ocjena prelazi opseg ovog izvješća.

2.2.6. Jedinstveno pisanje naziva valute euro

U članku 3. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji utvrđeno je da „Unija uspostavlja ekonomsku i monetarnu uniju čija je valuta euro”. U tekstu Ugovora na svim izvornim jezicima koji rabe latinično pismo naziv jedinstvene valute euro dosljedno se piše u prvom padežu jednine kao „euro”. Naziv jedinstvene valute euro u tekstovima koji rabe grčko pismo piše se kao „ευρώ”, dok se u tekstovima koji rabe ćirilično pismo piše kao „евро”.^[124] U skladu s tim, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura^[125] jasno navodi da naziv jedinstvene valute mora biti jednak u svim službenim jezicima Europske unije, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama. Stoga se u Ugovorima zahtijeva da se riječ „euro” piše na jedinstven način u prvom padežu jednine u svim pravnim propisima EU‑a i u nacionalnim pravnim propisima, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama.

S obzirom na to da EU ima isključivu nadležnost za određivanje naziva jedinstvene valute, sva odstupanja od tog pravila nisu u skladu s Ugovorima i trebaju biti otklonjena.^[126] Ovo se načelo primjenjuje na sve nacionalne pravne propise, a ocjene dane u poglavljima o pojedinačnim državama usredotočene su na statute nacionalnih središnjih banaka i zakone o prelasku na euro.

2.2.7. Pravna integracija nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav

Odredbe u nacionalnom zakonodavstvu (osobito u statutima nacionalnih središnjih banaka, ali i u ostalom zakonodavstvu) koje sprječavaju obavljanje zadaća povezanih s Eurosustavom ili usklađenost s odlukama ESB‑a nisu u skladu s djelotvornim poslovanjem Eurosustava kad dotična država članica prihvati euro. Nacionalno je zakonodavstvo stoga potrebno prilagoditi kako bi se osigurala usklađenost s Ugovorom i Statutom s obzirom na zadaće povezane s Eurosustavom. Radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora, nacionalno je zakonodavstvo bilo potrebno prilagoditi kako bi se osigurala njegova usklađenost do datuma uspostave ESSB‑a (kada je riječ o Švedskoj) i do 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. (kada je riječ o državama članicama koje su se na te datume pridružile EU‑u). Neovisno o tome, statutarni zahtjevi koji se odnose na potpunu pravnu integraciju NSB‑a u Eurosustav trebaju stupiti na snagu tek u trenutku kada potpuna integracija stupi na snagu, tj. na datum kad država članica s odstupanjem prihvati euro.

Glavna područja razmotrena u ovom izvješću jesu ona u kojima statutarne odredbe mogu spriječiti usklađenost nacionalnih središnjih banaka sa zahtjevima Eurosustava. To obuhvaća (a) odredbe na temelju kojih bi se nacionalne središnje banke moglo spriječiti da sudjeluju u provođenju jedinstvene monetarne politike, koju su utvrdila tijela nadležna za odlučivanje u ESB‑u ili (b) odredbe koje bi mogle spriječiti guvernera da ispunjava svoje dužnosti člana Upravnog vijeća ESB‑a ili (c) odredbe koje ne poštuju posebna prava ESB‑a ili (d) odredbe koje ne priznaju da je Uniji neopozivo dodijeljena isključiva nadležnost za obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om u državama članicama čija je valuta euro^[127] ili (e) odredbe na temelju kojih su nacionalne središnje banke u obavljanju njihovih zadaća povezanih s ESSB‑om vezane odlukama nacionalnih tijela koje su u suprotnosti s pravnim aktima ESB‑a. Pritom se razlikuju ciljevi ekonomske politike, zadaće, financijske odredbe, tečajna politika i međunarodna suradnja. Naposljetku, navode se ostala područja s obzirom na koja može biti potrebno prilagoditi statute nacionalnih središnjih banaka.

Ciljevi ekonomske politike

Potpuna integracija NSB‑a u Eurosustav zahtijeva da njegovi statutarni ciljevi budu usklađeni s ciljevima ESSB‑a, kako je utvrđeno u članku 2. Statuta. Među ostalim, to znači da je statutarne ciljeve s „nacionalnom notom” – na primjer kada se statutarne odredbe odnose na obvezu vođenja monetarne politike u okviru opće ekonomske politike dotične države članice – potrebno prilagoditi. Nadalje, sekundarni ciljevi NSB‑a moraju biti u skladu s njegovom obvezom davanja potpore općim ekonomskim politikama u EU‑u i ne smiju utjecati na tu obvezu kako bi se dao doprinos ostvarivanju ciljeva EU‑a kako je utvrđeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji, a ta je obveza sama po sebi cilj za koji je navedeno da ne dovodi u pitanje održavanje stabilnosti cijena.^[128]

Zadaće

S obzirom na status NSB‑a kao sastavnog dijela Eurosustava, zadaće NSB‑a države članice čija je valuta euro uglavnom su određene u Ugovoru i Statutu. Radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora, odredbe o zadaćama u statutima nacionalnih središnjih banaka potrebno je usporediti s odgovarajućim odredbama Ugovora i Statuta te se moraju otkloniti sve neusklađenosti.^[129] To se odnosi na svaku odredbu koja, nakon prihvaćanja eura i integracije u Eurosustav, čini prepreku obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om, a osobito na odredbe koje ne poštuju ovlasti ESSB‑a na temelju Poglavlja IV. Statuta.

U svim nacionalnim pravnim propisima koji se odnose na monetarnu politiku mora biti prepoznato da se monetarna politika EU‑a provodi preko Eurosustava.^[130] Statuti nacionalnih središnjih banaka mogu sadržavati odredbe o instrumentima monetarne politike. Te odredbe moraju biti usporedive s onima iz Ugovora i Statuta, a sve koje nisu s njima usklađene moraju biti otklonjene radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora.

Praćenje fiskalnih kretanja zadaća je koju NSB redovito provodi kako bi pravilno ocijenio smjer djelovanja monetarne politike. Nacionalne središnje banke također mogu iznijeti svoja stajališta o relevantnim fiskalnim kretanjima na temelju svojih aktivnosti praćenja i njihove neovisnosti glede davanja savjeta u cilju davanja doprinosa pravilnom funkcioniranju europske monetarne unije. Praćenje fiskalnih kretanja od strane NSB‑a za potrebe monetarne politike treba počivati na potpunom pristupu svim važnim podatcima o javnim financijama. U skladu s tim, nacionalnim središnjim bankama treba biti dan bezuvjetan, pravodoban i automatski pristup svim važnim statističkim podatcima o javnim financijama. Međutim, uloga NSB‑a ne smije prelaziti okvire aktivnosti praćenja koje su rezultat ili su povezane – izravno ili neizravno – s obavljanjem njegova mandata u području monetarne politike.^[131] Formalni mandat na temelju kojega NSB ocjenjuje prognoze i fiskalna kretanja podrazumijeva da NSB ima određenu funkciju u kreiranju fiskalnih politika (i odgovarajuću odgovornost za te politike), čime se mogu narušiti provedba mandata Eurosustava u području monetarne politike i neovisnost NSB‑a.^[132]

U kontekstu nacionalnih zakonodavnih inicijativa usmjerenih na otklanjanje previranja na financijskim tržištima, ESB je naglasio da se svi poremećaji u nacionalnim segmentima novčanog tržišta europodručja trebaju izbjegavati jer to može narušiti provođenje jedinstvene monetarne politike. To se osobito odnosi na davanje državnih jamstava za pokriće međubankovnih depozita.^[133]

Države članice moraju osigurati da nacionalne zakonodavne mjere za rješavanje problema s likvidnošću poduzeća ili profesionalnih sudionika na tržištu, na primjer njihovih dugovanja prema financijskim institucijama, nemaju negativan učinak na tržišnu likvidnost. Takve mjere osobito ne smiju biti u nesuglasju s načelom otvorenoga tržišnoga gospodarstva u skladu s člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji, jer bi to moglo omesti tok kredita, znatno utjecati na stabilnost financijskih institucija i tržišta te stoga utjecati na obavljanje zadaća Eurosustava.^[134]

U nacionalnim pravnim propisima kojima se NSB‑u daje isključivo pravo da izdaje novčanice mora biti prepoznato da, kad se euro prihvati, Upravno vijeće ESB‑a ima isključivo pravo odobriti izdavanje euronovčanica u skladu s člankom 128. stavkom 1. Ugovora i člankom 16. Statuta,^[135] te da pravo izdavanja euronovčanica pripada ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama. Nakon prihvaćanja eura, nacionalni pravni propisi koji omogućavaju vladi da utječe na izdanja u smislu apoena, izrade, opsega i povlačenja novčanica također moraju biti ukinuti ili se moraju prepoznati ovlasti ESB‑a glede euronovčanica, kako je utvrđeno u odredbama Ugovora i Statuta. Neovisno o podjeli odgovornosti u vezi s kovanicama između vlada i nacionalnih središnjih banaka, u odgovarajućim odredbama mora biti prepoznata ovlast ESB‑a da odobrava opseg izdanja eurokovanica kad se euro prihvati. Država članica ne smije smatrati da je gotovina u optjecaju dug njezina NSB‑a prema vladi te države članice, jer to poništava koncept jedinstvene valute i nije u skladu sa zahtjevima pravne integracije u Eurosustav.^[136]

Glede upravljanja deviznim pričuvama,^[137] Ugovor krši svaka država članica koja je prihvatila euro i koja ne prenese svoje službene devizne pričuve^[138] svojem NSB‑u. Osim toga, svako pravo treće strane – na primjer, vlade ili parlamenta – da utječe na odluke NSB‑a u vezi s upravljanjem službenim deviznim pričuvama nije u skladu s trećom alinejom članka 127. stavka 2. Ugovora. Nadalje, nacionalne središnje banke trebaju osigurati ESB‑u devizne pričuve razmjerno svojim udjelima u upisanom kapitalu ESB‑a. To znači da ne smiju postojati pravne prepreke za nacionalne središnje banke pri prijenosu deviznih pričuva na ESB.

Glede statistike, iako uredbe donesene na temelju članka 34. stavka 34.1. Statuta u području statistike ne dodjeljuju nikakva prava niti nameću ikakve obveze državama članicama koje nisu prihvatile euro, članak 5. Statuta, koji se odnosi na prikupljanje statističkih podataka, primjenjuje se na sve države članice neovisno o tome jesu li one prihvatile euro. U skladu s tim, države članice čija valuta nije euro obvezne su utvrđivati i provoditi, na nacionalnoj razini, sve mjere za koje drže da su prikladne za prikupljanje statističkih podataka koji su potrebni da bi se ispunili ESB‑ovi statistički izvještajni zahtjevi^[139] i obaviti pravodobne pripreme u području statistike kako bi postale države članice čija je valuta euro.^[140] Nacionalno zakonodavstvo kojim se uspostavlja okvir za suradnju između nacionalnih središnjih banaka i nacionalnih statističkih ureda mora jamčiti neovisnost nacionalnih središnjih banaka u obavljanju njihovih zadaća u sklopu statističkog okvira ESSB‑a.^[141]

Financijske odredbe

Financijske odredbe u Statutu obuhvaćaju pravila o financijskim izvještajima,^[142] reviziji,^[143] upisu kapitala,^[144] prijenosu deviznih pričuva^[145] i raspodjeli monetarnog prihoda^[146]. Nacionalne središnje banke moraju biti sposobne ispunjavati svoje obveze na temelju tih odredaba te stoga moraju biti ukinute sve nacionalne odredbe koje nisu u skladu s njima.^[147]

Tečajna politika

Država članica s odstupanjem može zadržati nacionalno zakonodavstvo kojim se određuje da je vlada odgovorna za tečajnu politiku dotične države članice, pri čemu je savjetodavna i/ili izvršna uloga dodijeljena NSB‑u. Međutim, kada država članica prihvati euro, takvo zakonodavstvo mora odražavati činjenicu da je odgovornost za tečajnu politiku europodručja prenesena na razinu EU‑a u skladu s člancima 138. i 219. Ugovora.

Međunarodna suradnja

Za prihvaćanje eura nacionalno zakonodavstvo mora biti u skladu s člankom 6. stavkom 6.1. Statuta, koji predviđa da u području međunarodne suradnje koja obuhvaća zadaće povjerene Eurosustavu ESB odlučuje o načinu zastupanja ESSB‑a. Nacionalno zakonodavstvo koje dopušta NSB‑u da sudjeluje u međunarodnim monetarnim institucijama mora učiniti takvo sudjelovanje predmetom odobrenja ESB‑a (članak 6. stavak 6.2. Statuta).

Razno

Osim navedenih pitanja, kod nekih država članica postoje druga područja gdje je nacionalne odredbe potrebno prilagoditi (na primjer u području sustava za obračun i platnih sustava te razmjene informacija).

3. Stanje ekonomske konvergencije

U ovom poglavlju daje se horizontalni pregled. Neki činitelji koji su važni za sveobuhvatnu procjenu nisu obuhvaćeni ovim poglavljem, već poglavljima 4. i 5.

Glede usklađenosti s konvergencijskim kriterijima ostvaren je ograničen napredak od ESB‑ova Izvješća o konvergenciji iz 2022., zbog zahtjevnih gospodarskih uvjeta. Stopa inflacije mjerena HIPC‑om iznad je referentne vrijednosti u svih šest država obuhvaćenih izvješćem, a u pet je država znatno iznad te vrijednosti (Tablica 3.1.). Od travnja 2022. dvanaestomjesečni prosjek razlika između dugoročnih kamatnih stopa i dugoročnih kamatnih stopa u europodručju porastao je u jednoj državi, smanjio se u četirima državama i ostao nepromijenjen u jednoj državi. Kao i 2022. tri države nisu usklađene s kriterijem dugoročnih kamatnih stopa, pri čemu su dugoročne kamatne stope u tim državama iznad referentne vrijednosti. Valute nekoliko država obuhvaćenih ovim izvješćem znatno su fluktuirale u odnosu na euro tijekom posljednjih nekoliko godina. Javne financije poboljšale su se u većini država nakon pandemije bolesti COVID‑19 zahvaljujući oporavku njihovih gospodarstava i postupnom ukidanju pandemijskih mjera potpore. Međutim, u većini su slučajeva udjeli javnog deficita i duga i nadalje ostali iznad razina zabilježenih prije pandemije, djelomično zbog utjecaja rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na visoke cijene energije.

U posljednje dvije godine EU je pogođen gospodarskim posljedicama ruske invazije na Ukrajinu, što je dovelo do znatnog slabljenja gospodarske aktivnosti i visokih stopa inflacije. Od početka 2022. rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine nepovoljno je utjecao na gospodarsku aktivnost u promatranim državama zbog povezane neizvjesnosti, poremećaja u trgovini i opskrbnim lancima te pogoršanja pouzdanja poduzeća i potrošača. Istodobno je snažan rast cijena energije i sirovina smanjio potražnju i usporio proizvodnju. Promatrane države Srednje i Istočne Europe osobito su snažno pogođene gospodarskim učinkom rata s obzirom na visoku energetsku intenzivnost njihove proizvodnje, gospodarsku otvorenost i integraciju u globalne opskrbne lance, kao i trgovinske i financijske izloženosti Rusiji (vidi i odjeljak 3.1.). Usto, pooštravanje monetarne politike, koje je u većini promatranih država počelo prije nego u europodručju, nepovoljno je utjecalo na gospodarsku aktivnost. Češka, Mađarska i Švedska bile su osobito snažno pogođene, a njihova gospodarska aktivnost zabilježila je smanjenje u cijeloj 2023. Poljska je iste godine zabilježila slab rast, a gospodarstva Bugarske i Rumunjske bila su malo otpornija i rasla su po stopama od oko 2 % pod povoljnim utjecajem relativno snažne domaće potražnje.

Očekuje se da će gospodarska aktivnost ojačati u kratkoročnom razdoblju u svim promatranim državama, iako geopolitičke napetosti zasjenjuju njihove gospodarske izglede. Očekuje se da će ublažavanje cjenovnih pritisaka i problema uskih grla u opskrbnim lancima od početka 2023., zajedno s poboljšanim pouzdanjem i otpornim tržištima rada poduprijeti gospodarski oporavak u promatranim državama u 2024. Istodobno će pooštreni uvjeti financiranja i neizvjesnost i nadalje nepovoljno utjecati na gospodarsku aktivnost. Glavni su izvor neizvjesnosti geopolitičke napetosti, koje bi mogle pogoršati trendove fragmentacije, što bi moglo dodatno poremetiti trgovinske i investicijske tokove te povećati percepciju rizika. Gospodarski izgledi također su zasjenjeni gubitcima cjenovne konkurentnosti posljednjih godina u većini promatranih država i neizvjesnošću glede inflacijskih kretanja.

Posljednjih su desetljeća promatrane države Srednje i Istočne Europe ostvarile napredak glede realne konvergencije prema prosjeku europodručja. Od 1999. te su države znatno smanjile svoje razlike u odnosu na prosjek europodručja u smislu realnog BDP‑a po stanovniku (Grafikon 3.1.). Ipak, u razdoblju od 2019. proces dostizanja u nekim je državama stagnirao ili je čak obrnut, posebice u Češkoj, u kojoj je zabilježena znatna aprecijacija realnog tečaja između kraja 2019. i proljeća 2023. Međutim, znatne makroekonomske i financijske ranjivosti i nadalje postoje, iako u različitim stupnjevima ovisno o državi. Ako se primjereno ne riješe, te će ranjivosti vjerojatno izložiti države nepovoljnim vanjskim šokovima i usporiti njihov napredak glede konvergencije u dugoročnom razdoblju. Ključni izazovi povezani s dugoročnom realnom konvergencijom tih država uključuju i: (1) promjenjivo i neizvjesno geopolitičko okružje, koje bi moglo utjecati ne samo na trgovinske i investicijske tokove u bliskoj budućnosti već i oblikovati dugoročne trendove u proizvodnji, (2) promjenjive industrijske strukture, što je obično izazov za države koje prelaze sa srednjih na visoke razine dohodaka, (3) dugotrajan manjak radne snage i nepovoljna demografska kretanja, a osobito odljev visokokvalificiranih ljudi i (4) ograničen napredak u poboljšanju kvalitete upravljanja, institucionalnih kapaciteta i poslovnog okružja.

Grafikon 3.1.

Realni BDP po stanovniku

a) u odnosu na prosjek europodručja	b) početna razina u 1990. u usporedbi s naknadnim promjenama u odnosu na prosjek europodručja
(indeks: europodručje = 100)	(indeks: europodručje = 100; os x: razina u 1999., os y: promjena razine u postotnim bodovima, 1999. – 2023.)

Glede kriterija stabilnosti cijena, dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije bila je iznad referentne vrijednosti od 3,3 % u svih šest država obuhvaćenih izvješćem (Grafikon 3.2.). Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska i Rumunjska zabilježile su stope inflacije znatno iznad referentne vrijednosti, a u Švedskoj je stopa inflacije bila neznatno iznad referentne vrijednosti. U Izvješću o konvergenciji iz 2022. Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska i Rumunjska također su zabilježile stope inflacije znatno iznad referentne vrijednosti od 4,9 %, koja se tada primjenjivala.

Grafikon 3.2.

Inflacija mjerena HIPC‑om

(prosječna godišnja promjena u postotcima)

U trenutku objave ovog izvješća Rumunjska je predmetom odluke Vijeća EU‑a o postojanju prekomjernog deficita. Usto, Europska komisija utvrdila je u lipnju 2024. da kriterij deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu nije zadovoljen u Mađarskoj i Poljskoj. Nakon snažnog porasta tijekom pandemije, proračunski su se deficiti uglavnom smanjili, ali su u svim državama, osim u Švedskoj, ostali povišeni u 2023. U usporedbi s Izvješćem o konvergenciji iz 2022., proračunski saldo poboljšao se u četiri promatrane države, a snažno se pogoršao u Poljskoj i, u manjoj mjeri, Švedskoj. U 2023. proračunski deficit bio je iznad referentne vrijednosti u četiri promatrane države: u Mađarskoj i Rumunjskoj bio je uvelike iznad referentne vrijednosti, 6,7 % i 6,6 % BDP‑a, u Poljskoj je bio znatno iznad referentne vrijednosti, 5,1 % BDP‑a, a u Češkoj je bio iznad referentne vrijednosti i iznosio je 3,7 % BDP‑a (Grafikon 3.3.). Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2024. očekuje se da će se omjer deficita i BDP‑a pogoršati u četiri države u 2024. i da će ostati iznad referentne vrijednosti od 3 % u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. U 2025. očekuje se poboljšanje salda državnog proračuna u četiri države, pri čemu se očekuje da će on i nadalje biti iznad referentne vrijednosti u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Glede kriterija duga, omjer duga bio je znatno ispod referentne vrijednosti u Bugarskoj i Švedskoj u 2023. (Grafikon 3.4.). U Češkoj, Poljskoj i Rumunjskoj bio je ispod referentne vrijednosti, odnosno između 40 % i 50 % BDP‑a. Mađarska je u 2023. bila jedina država u kojoj je omjer duga opće države i BDP‑a bio iznad referentne vrijednosti od 60 %. Na krajnji datum ovog izvješća Rumunjska je još uvijek bila predmetom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita. Postupak u slučaju prekomjernog deficita pokrenut je u travnju 2020., a u lipnju 2024. Komisija je utvrdila da Rumunjska nije poduzela djelotvorne mjere kako bi okončala stanje prekomjernog deficita. Istodobno Komisija je zaključila da kriterij državnog deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu nije zadovoljen u Mađarskoj i Poljskoj na temelju ishoda tih država u 2023. i planiranih deficita u 2024. Posljedično, Komisija je najavila da namjerava u srpnju 2024. predložiti Vijeću EU‑a donošenje odluke prema članku 126. stavku 6. Ugovora kojom se utvrđuje postojanje prekomjernog deficita u Mađarskoj i Poljskoj.

Grafikon 3.3.

Suficit (+) ili deficit (–) proračuna opće države

(postotak BDP‑a)

Grafikon 3.4.

Bruto dug opće države

(postotak BDP‑a)

Što se tiče tečajnoga kriterija, u trenutku objave ovog izvješća samo bugarski lev sudjeluje u tečajnom mehanizmu (ERM II). Bugarski lev uključen je u ERM II od srpnja 2020. po središnjem paritetu od 1,95583 leva za euro uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Bugarska se pridružila ERM‑u II uz zadržavanje svojega postojećeg okvira valutnog odbora i preuzela je unilateralnu obvezu, pa tako nisu nametnute nikakve dodatne obveze ESB‑u. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje su preuzele bugarske vlasti. Bugarski lev nije odstupao od središnjeg pariteta u dvogodišnjemu referentnom razdoblju. Osim rumunjskog leua, koji je pokazivao nisku kolebljivost, ostale valute koje ne sudjeluju u ERM‑u II pokazivale su relativno visok stupanj kolebljivosti. Češka kruna, rumunjski leu i švedska kruna bili su slabiji u odnosu na euro u lipnju 2024. nego u lipnju 2022. Istodobno je tečaj mađarske forinte ostao gotovo nepromijenjen, a tečaj poljskog zlota bio je jači (Grafikon 3.5.).^[148]

Grafikon 3.5.

Bilateralni tečajevi u odnosu na euro

(indeks: prosjek u lipnju 2022. = 100, dnevni podatci, 20. lipnja 2022. – 19. lipnja 2024.)

Glede konvergencije dugoročnih kamatnih stopa, u tri od šest promatranih država dugoročne kamatne stope bile su iznad referentne vrijednosti, koja je iznosila 4,8 % (Grafikon 3.6.). Kamatne stope bile su iznad referentne vrijednosti u Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. Najniža vrijednost zabilježena je u Švedskoj. U Izvješću o konvergenciji iz 2022. dugoročne kamatne stope u Poljskoj i Mađarskoj bile su iznad referentne vrijednosti, koja je tada iznosila 2,6 %, a u Rumunjskoj su bile znatno iznad te vrijednosti.

Grafikon 3.6.

Dugoročne kamatne stope

(postotci, godišnji prosjeci)

Pri ocjeni usklađenosti s konvergencijskim kriterijima ključna je održivost. Konvergencija se mora ostvariti na trajnoj osnovi, a ne samo u određenom trenutku. Prvo desetljeće ekonomske i monetarne unije (EMU) pokazalo je da slabi fundamenti, suviše blaga makroekonomska politika, nedostatni statistički kapaciteti na razini države i pretjerano optimistična očekivanja o konvergenciji realnih dohodaka stvaraju rizike ne samo za promatrane države već i za nesmetano funkcioniranje europodručja u cjelini. Drugo je desetljeće pokazalo da ekonomska konvergencija može biti izazov i trajati dugo ako su početne makroekonomske neravnoteže velike, prilagodba i reformski procesi teški i/ili otpornost na negativne šokove slaba. Rješavanje tih izazova odgovornost je nacionalnih tijela i ponajprije je u interesu same države, ali je također važno za neometano funkcioniranje europodručja općenito, a posebno za transmisiju monetarne politike. Usklađenost s brojčanim konvergencijskim kriterijima u određenom trenutku nije sama po sebi jamstvo za uspješna i povoljna gospodarska i financijska kretanja države članice europodručja u budućnosti. Države koje se pridružuju europodručju trebaju stoga dokazati održivost svojih konvergencijskih procesa i svoju sposobnost da ispune kontinuirane obveze i izazove koje donosi prihvaćanje eura, vodeći računa o tome da monetarna unija nije fiskalna unija i da su stoga mehanizmi podjele rizika unutar EMU‑a vrlo ograničeni.

U mnogim promatranim državama potrebne su trajne prilagodbe politike da bi se ostvarila održiva konvergencija. Preduvjeti za održivu konvergenciju obuhvaćaju makroekonomsku stabilnost, poticajno poslovno okružje s učinkovitim ekonomskim strukturama i javnim institucijama, a posebice zdravu fiskalnu politiku. Visok stupanj fleksibilnosti na tržištima proizvoda i rada nužan je za uspješno suočavanje s makroekonomskim šokovima. Mora postojati kultura stabilnosti, s dobro ukorijenjenim inflacijskim očekivanjima koja pogoduju ostvarenju stabilnosti cijena. Uvjeti otvorenoga tržišnoga gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem potrebni su za osiguravanje učinkovite upotrebe kapitala i radne snage u gospodarstvu i podupiranje produktivnosti i dugoročnoga gospodarskog rasta. Visok stupanj ekonomske integracije s europodručjem potreban je za postizanje sinkronizacije poslovnih ciklusa. Nadalje, moraju se uvesti primjerene makrobonitetne politike kako bi se spriječio rast makroekonomskih i financijskih neravnoteža, kao što su prekomjerna povećanja cijena imovine i ciklusi naglog rasta i pada kredita koji su trošak za društvo. Potrebno je uvesti i primjeren okvir za nadzor financijskih institucija. Ključno je da države obuhvaćene dubinskim preispitivanjima Europske komisije u kontekstu postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže riješe utvrđene neravnoteže u svojim gospodarstvima. Naposljetku, snaga institucionalnog okružja, uključujući sposobnost države da provede gospodarsku prilagodbu i dobre strukturne politike, važan je činitelj ekonomske integracije i konvergencije. Instrument Next Generation EU (NGEU) jedinstvena je prilika za ubrzavanje procesa konvergencije prema europodručju, za čiji su uspjeh ključni učinkovita i djelotvorna provedba investicijskih planova i reforma.

3.1. Kriterij stabilnosti cijena

U svibnju 2024. u pet od šest promatranih država dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 3,3 %. Inflacija je snažno rasla u 2021., uglavnom pod utjecajem baznih učinaka, snažnog porasta cijena energije, uskih grla u opskrbnim lancima koje je prouzročila pandemija i snažnog rasta globalne potražnje za proizvodima. Rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine povećavao je od početka 2022. inflacijske pritiske zbog povećanja cijena energije i sirovina i dodatne opterećenosti ionako prenapregnutih opskrbnih lanaca. Zbog toga je inflacija tijekom 2022. dodatno porasla u svim promatranim državama, premda u različitim stupnjevima, djelomično zbog domaćih politika. Od objave Izvješća o konvergenciji iz 2022. inflacija je u većini promatranih država imala sličan obrazac kretanja; između lipnja 2023. i svibnja 2024. inflacija se znatno usporila u svim državama, ali je u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj bila viša nego u Švedskoj, uglavnom zbog njihove veće osjetljivosti na nedavne nepovoljne globalne šokove te pooštravanja uvjeta na njihovim tržištima rada. U tom kontekstu ovih je pet država zabilježilo stope inflacije znatno iznad referentne vrijednosti, a ta je stopa bila neznatno iznad referentne vrijednosti u Švedskoj.

Dugoročnija cjenovna kretanja zrcalila su kolebljivo makroekonomsko okružje, posebice tijekom posljednjih nekoliko godina. U posljednjih deset godina prosječna stopa i kolebljivost inflacije znatno su varirale među promatranim državama (Grafikon 3.7.). U tom razdoblju prosječna inflacija u svim promatranim državama bila je stalno viša nego u europodručju. Inflacija je u početku, odnosno od 2014. do 2016., bila prigušena u svim državama, a uglavnom je odražavala kretanja globalnih cijena sirovina, blage uvezene inflacijske pritiske i postojan rezervni kapacitet u nekim državama, smanjenja administrativno reguliranih cijena i neizravnih poreza i jačanje nominalnoga efektivnog tečaja. U takvom su okružju uvjeti monetarne politike znatno ublaženi. Od 2017. inflacija se ubrzala zbog snažnije gospodarske aktivnosti, dobre domaće potražnje, pooštrenih uvjeta na tržištu rada i rastućih cijena energije i sirovina, što je u nekim promatranim državama potaknulo pooštravanje monetarne politike. Zbog izbijanja pandemije u 2020. došlo je do naglog pada gospodarske aktivnosti u toj godini. Inflacija se usporavala u nekim državama, dok je u drugima bila postojanija zbog viših cijena hrane i usluga te pooštravanja uvjeta na tržištu rada. Inflacija je znatno porasla u svim promatranim državama u 2021. i 2022., uglavnom pod utjecajem snažnog porasta cijena energije i neusklađenosti između ponude i potražnje koje su prouzročili pandemija i odgovori makrobonitetne politike. Rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine povećavao je inflacijske pritiske od početka 2022. Kako bi se suprotstavile rastu inflacije, većina središnjih banaka počela je snažno povećavati glavne stope monetarne politike od 2021., a vlade su uvele diskrecijske mjere fiskalne potpore kako bi smanjile opterećenje visoke inflacije na gospodarstvo. U promatranim su državama te mjere bile koncentrirane u 2022. i 2023., a uglavnom su bile u obliku povećanja subvencija, koje su se većinom odnosile na energetske proizvode, i, u manjoj mjeri, smanjenih neizravnih poreza. Nakon što je dosegnula najvišu razinu na prelasku iz 2022. u 2023., inflacija je počela snažno padati pod utjecajem prethodnog pooštravanja monetarne politike, pada globalnih cijena energije i ublažavanja pritisaka proizvođačkih troškova i problema uskih grla u opskrbnim lancima. S obzirom na usporavanje dinamike inflacije, središnje banke Češke, Mađarske i Poljske počele su ublažavati svoju monetarnu politiku, a mjere fiskalne potpore postupno su ukidane u svim promatranim državama.

Grafikon 3.7.

Kretanja i izgledi dugoročne inflacije mjerene HIPC‑om

(godišnje promjene u postotcima)

Većina promatranih država bila je posebno izložena nedavnim globalnim šokovima, uglavnom zbog određenih strukturnih obilježja svojih gospodarstava. Stope inflacije u državama Srednje i Istočne Europe bile su znatno veće nego u europodručju i Švedskoj, što je odražavalo njihovu osjetljivost na utjecaj rata u Ukrajini i povezane geopolitičke promjene. Prvo, u tim je državama energetska intenzivnost proizvodnje veća nego u europodručju, ponajprije zbog većih energetski intenzivnih sektora (tj. prerađivačke industrije i prijevoza) i manje energetski učinkovitih uređaja i zgrada. Drugo, udio energije i hrane u njihovim potrošačkim košaricama veći je nego u europodručju, što se često može uočiti u gospodarstvima s nižim prosječnim dohodcima. Treće, većina tih gospodarstava snažno je ovisila o ruskoj energiji prije izbijanja rata, zbog čega su bila osjetljivija na poremećaje u opskrbi energijom. Četvrto, te su države duboko integrirane u globalne opskrbne lance, što upućuje na veći učinak uskih grla u globalnim opskrbnim lancima. Iako su vanjski šokovi bili važan činitelj početnih razlika inflacije, važnu su ulogu imali i domaći činitelji. Posebice, uvjeti na tržištima rada ostali su pooštreni u većini promatranih država, a dosad najniže stope nezaposlenosti i dugotrajan manjak radne snage doveli su do snažnog rasta plaća (Grafikon 3.8., panel a)) (vidi i odjeljak 3.5.).

Grafikon 3.8.

Kumulativno povećanje HIPC‑a, nominalnih jediničnih troškova rada (JTR) i harmoniziranih pokazatelja konkurentnosti (HCI) između 2014. i 2023.

a) HIPC i nominalni JTR	b) HCI na osnovi JTR‑a i deflatora BDP‑a
(postotni bodovi, os x: kumulativno povećanje HIPC‑a, os y: kumulativno povećanje JTR‑a)	(postotni bodovi, os x: kumulativno povećanje HCI‑ja na osnovi deflatora BDP‑a, os y: kumulativno povećanje HCI‑ja na osnovi JTR‑a)

Iako se očekuje daljnje slabljenje inflacijskih pritisaka tijekom razdoblja na koje se odnosi prognoza, postoje zabrinutosti glede održivosti konvergencije inflacije u duljem razdoblju u većini promatranih država. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2024. očekuje se smanjenje inflacije s razina zabilježenih u 2023. u svim promatranim državama u 2024. zbog kontinuiranog ublažavanja pritisaka proizvođačkih troškova i problema uskih grla u opskrbnim lancima te prethodnog pooštravanja monetarne politike. Međutim, očekuje se da će inflacija u 2024. i 2025. ostati na povišenoj razini u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj zbog oporavka domaće potražnje i velikog rasta troškova rada, a projekcijama se predviđa da će se u Švedskoj inflacija približiti ciljnoj razini već u 2024. Te su prognoze podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na sadašnju situaciju. Rizici za inflacijske izglede pozitivni su u gotovo svim promatranim državama jer bi ponovno stvaranje uskih grla u globalnim opskrbnim lancima i napetosti na tržištima energije mogli dovesti do veće inflacije nego što se očekivalo, što bi, s obzirom na pooštravanje uvjeta na tržištima rada, također moglo stvoriti dodatne pritiske na rast plaća. Gledano dalje unaprijed, u svim promatranim državama Srednje i Istočne Europe proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja.

Za okružje koje pogoduje održivoj stabilnosti cijena u državama obuhvaćenima ovim izvješćem potrebne su gospodarske politike usmjerene na stabilnost, strukturne reforme i mjere za očuvanje financijske stabilnosti. Stvaranje ili održavanje okružja koje podupire stabilnost cijena ponajviše će ovisiti o funkcioniranju tržišta rada. Važan činitelj u sljedećem razdoblju bit će način na koji plaće reagiraju na visoku ostvarenu inflaciju te način na koji odražavaju rast proizvodnosti rada i uzimaju u obzir uvjete na tržištu rada i kretanja cjenovne i troškovne konkurentnosti u odnosu na konkurentske države (Grafikon 3.8.). Daljnji reformski napori potrebni su kako bi se dodatno poboljšalo funkcioniranje tržišta rada i proizvoda i zadržali povoljni uvjeti za gospodarsku ekspanziju i rast zaposlenosti. U tu svrhu, nužne su mjere za podupiranje snažnijeg upravljanja i daljnja poboljšanja kvalitete institucija. S obzirom na ograničen prostor za djelovanje monetarne politike, posebice u Bugarskoj, koja sudjeluje u ERM‑u II, nužno je da druga područja politike podupru sposobnost tih gospodarstava da održe stabilnost cijena, nose se sa šokovima specifičnima za državu i izbjegnu porast makroekonomskih neravnoteža.

3.2. Kriterij proračunske pozicije države

U trenutku objave ovog izvješća Rumunjska je i nadalje predmetom odluke Vijeća EU‑a o postojanju prekomjernog deficita, a deficit je u još tri države također prešao referentnu vrijednost u 2023. Rumunjski je deficit premašio referentnu vrijednost od 3 % BDP‑a u 2019. te je Rumunjska podvrgnuta postupku u slučaju prekomjernog deficita u travnju 2020. Rok za ispravljanje prekomjernog deficita kasnije je pomaknut na 2024. Četiri promatrane države imale su omjer fiskalnog deficita i BDP‑a iznad referentne vrijednosti u 2023. Deficiti su bili iznad referentne vrijednosti u Češkoj, 3,7 % BDP‑a, znatno iznad referentne vrijednosti u Poljskoj, 5,1 % BDP‑a i uvelike iznad referentne vrijednosti u Rumunjskoj i Mađarskoj, 6,6 % i 6,7 % BDP‑a. Deficit je u Bugarskoj i Švedskoj ostao znatno ispod referentne vrijednosti i iznosio je 1,9 % odnosno 0,6 % BDP‑a.

Fiskalni je deficit u 2023. bio ispod svoje razine iz 2021. u četiri države obuhvaćene ovim izvješćem zbog gospodarskog oporavka nakon pandemije i postupnog ukidanja mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju. Nakon što je u 2020. deficit porastao iznad referentne vrijednosti od 3 % u svim promatranim državama osim u Švedskoj, jer je pandemija dovela do znatnog pogoršanja gospodarske aktivnosti i donesene su fiskalne mjere za ublažavanje njezina učinka, u 2021. ostao je iznad referentne vrijednosti u četirima državama. U 2022. proračunski saldo poboljšao se u većini država jer su se njihova gospodarstva nastavila oporavljati, a dio mjera fiskalne potpore ukinut je. Ipak, u 2023. to je djelomično neutralizirano kontinuiranim gospodarskim učinkom rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine, mjerama fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na posljedične visoke cijene energije i slabljenjem gospodarske aktivnosti, što je dovelo do pogoršanja proračunskog salda u 2023. u odnosu na 2022. u pet država, posebice u Poljskoj, u kojoj je proračunski deficit u 2023. bio za 3,3 postotna boda veći nego u 2021.

Europska komisija prognozira da će u 2024. omjer deficita i BDP‑a ostati iznad referentne vrijednosti od 3 % u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Predviđa se da će se u 2024. saldo državnog proračuna pogoršati u četiri promatrane države i da će ostati znatno iznad referentne vrijednosti u Mađarskoj i Poljskoj, te uvelike iznad te vrijednosti u Rumunjskoj. Istodobno se očekuje da će se vratiti ispod referentne vrijednosti od 3 % u Češkoj.

Omjer duga bio je iznad 60 % BDP‑a u Mađarskoj u 2024., a u ostalim promatranim državama razine duga bile su ispod ili znatno ispod tog praga (Tablica 3.1. i Grafikon 3.4.). Omjer državnog duga i BDP‑a bio je u 2023. ispod svoje razine iz 2021. u četiri promatrane države, uglavnom zahvaljujući oporavku nakon pandemije. Omjer duga osjetno je porastao u Češkoj, za 2,0 postotna boda BDP‑a, i neznatno u Rumunjskoj, za 0,3 postotna boda BDP‑a, a smanjio se u Švedskoj, Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj, za 5,5 postotnih bodova, 4,0 postotna boda, 3,2 postotna boda odnosno 0,8 postotnih bodova BDP‑a. Ako se promatra dulje razdoblje, ono između 2014. i 2023., omjer državnog duga i BDP‑a znatno je porastao u Rumunjskoj (za 9,7 postotnih bodova), a osjetno je porastao u Češkoj (za 2,1 postotni bod), dok se u drugim državama smanjio.

Europska komisija predviđa da će u 2024. omjer duga i BDP‑a porasti u svim promatranim državama. Očekuje se da će omjer duga osjetno porasti u Poljskoj i Rumunjskoj i umjereno se povećati u ostale četiri države. Projekcije Komisije upućuju na to da će u 2024. omjer duga ostati ispod ili znatno ispod referentne vrijednosti od 60 % u svim državama osim u Mađarskoj.

U lipnju 2024. Europska komisija utvrdila je da Rumunjska nije poduzela djelotvorne mjere da okonča prekomjerni deficit i da u Mađarskoj i Poljskoj nije zadovoljen kriterij deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu. Komisija je 19. lipnja 2024. izdala izvješće koje je pripremljeno u skladu s člankom 126. stavkom 3. Ugovora i zasnovano na podatcima koje je Eurostat potvrdio 22. travnja 2024. za 12 država članica, uključujući Češku, Mađarsku i Poljsku.^[149] Utvrdila je da je u 2023. proračunski deficit bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a u Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Osim toga, utvrdila je da je u Mađarskoj i Poljskoj planiran deficit iznad i ne blizu referentne vrijednosti u 2024. Premašivanje referentne vrijednosti nije se smatralo iznimnim (kako je određeno u Ugovoru) ni u jednoj od triju država. Nije se očekivalo da je privremeno u Mađarskoj i Poljskoj, a očekivalo se da je privremeno u Češkoj, s obzirom na to da, prema projekcijama, u Češkoj deficit ne bi trebao premašiti referentnu vrijednost u 2024. i 2025. Općenito, Komisija je ocijenila da kriterij deficita nije zadovoljen ni u Mađarskoj ni u Poljskoj, a ocijenjeno je da je zadovoljen u Češkoj. Na temelju izvješća Komisija je najavila da namjerava u srpnju 2024. predložiti Vijeću EU‑a donošenje odluke prema članku 126. stavku 6. Ugovora o postojanju prekomjernog deficita u Mađarskoj i Poljskoj. Očekuje se da će Komisija u jesen 2024. predložiti Vijeću preporuke za okončanje stanja prekomjernog deficita. Nadalje, Komisija je utvrdila da Rumunjska u 2023. nije uspjela ostvariti ciljnu razinu deficita u sklopu postupka u slučaju prekomjernog deficita koji je u tijeku i da su fiskalni napori koje je poduzela bili znatno ispod razine koju je preporučilo Vijeće. Zbog toga je Komisija izdala preporuku za odluku Vijeća kojom se utvrđuje da Rumunjska nije poduzela djelotvorne mjere kao odgovor na preporuku prema članku 126. stavku 7. kako bi okončala stanje prekomjernog deficita najkasnije do 2024.

U budućnosti je nužno da države obuhvaćene ovim izvješćem ostvare i/ili održe čvrste i održive fiskalne pozicije. Rumunjska, koja je obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita i za koju je u Izvješću Europske komisije o održivosti duga za 2023. utvrđeno da se suočava s visokim rizikom za fiskalnu održivost u srednjoročnom razdoblju, treba osigurati usklađenost s pravilima Pakta o stabilnosti i rastu i ispraviti svoj prekomjerni deficit u skladu s preporukom Vijeća EU‑a.^[150] U svim promatranim državama osim u Švedskoj deficit je u 2023. uočljivo premašivao razine zabilježene prije pandemije. Te države trebaju vratiti svoj proračunski saldo na razinu ispod referentne vrijednosti od 3 % što je prije moguće ili ga zadržati ispod te vrijednosti i ojačati zaštitne slojeve koji su potrebni kako bi se omogućilo djelovanje automatskih stabilizatora te povećati otpornost na negativne šokove. Nadalje, Mađarska, čiji omjer duga i BDP‑a premašuje referentnu vrijednost, treba osigurati da se njezin omjer dovoljno brzo smanjuje kako bi osigurala raspoloživost fiskalnih zaštitnih slojeva u slučaju bilo kakvoga budućeg pada gospodarske aktivnosti. Sve države trebaju osigurati ispunjavanje zahtjeva iz revidiranog Pakta o stabilnosti i rastu, kojim će se odrediti preporuke za razdoblje od 2025. Općenito, nastavak konsolidacije olakšao bi rješavanje proračunskih izazova povezanih s nepovoljnim demografskim kretanjima. Snažni nacionalni fiskalni okviri koji su potpuno u skladu s pravilima EU‑a i djelotvorno provedeni trebali bi poduprijeti fiskalnu konsolidaciju i ograničiti propuste u javnim rashodima te istodobno pomoći u sprječavanju ponovnog nastanka makroekonomskih neravnoteža. Gledano u cijelosti, fiskalne strategije trebaju biti u skladu s ponovnim određivanjem prioriteta državnih ulaganja i sveobuhvatnim strukturnim reformama kako bi se povećali potencijalni rast i zaposlenost. Provedba programa NGEU treba biti učinkovita i djelotvorna kako bi se podržao gospodarski razvoj i treba se prilagoditi strukturnim promjenama koje su još u tijeku.

3.3. Tečajni kriterij

U trenutku objave ovog izvješća bugarski lev jedina je valuta koja sudjeluje u ERM‑u II. Na valute ostalih promatranih država članica primjenjuju se različiti tečajni režimi.

Stranke sporazuma o ERM‑u II u zajedničkom su dogovoru odlučile 10. srpnja 2020. da će bugarski lev biti uključen u ERM II te je on stoga sudjelovao u ERM‑u II tijekom dvogodišnjega referentnog razdoblja od 20. lipnja 2022. do 19. lipnja 2024. Bugarski lev uključen je u ERM II po središnjem paritetu od 1,95583 leva za euro uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Bugarska se pridružila ERM‑u II uz zadržavanje svojega postojećeg okvira valutnog odbora i preuzela je unilateralnu obvezu, pa tako nisu nametnute nikakve dodatne obveze ESB‑u. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje su preuzele bugarske vlasti (od kojih su neke već bile ispunjene u vrijeme kada je lev uključen u ERM II) kako bi se postigao visok stupanj održive ekonomske konvergencije do trenutka uvođenja eura. ESB i Europska komisija prate djelotvornost provedbe obveza koje je Bugarska preuzela nakon pridruživanja ERM‑u II, djelujući u skladu sa svojim nadležnostima kao što je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom. U svojoj ulozi nadzornog tijela i s obzirom na podjelu odgovornosti za makrobonitetnu politiku, ESB pomno prati provedbu obveza povezanih s financijskim sektorom, tj. okvirom za insolventnost i okvirom za sprječavanje pranja novca, zbog njihova mogućeg učinka na bonitetne aspekte. Bugarska trenutačno radi na ispunjavanju tih obveza, a potiče je se da ubrza svoje napore da ispuni elemente akcijskog plana koje je donijela Stručna skupina za financijsko djelovanje nakon što je Bugarska stavljena na „sivu listu” u listopadu 2023. Lev nije odstupao od središnjeg pariteta u referentnom razdoblju.

Valutama koje ne sudjeluju u ERM‑u II trgovalo se prema fleksibilnim tečajnim režimima ili režimima upravljanoga fluktuirajućeg tečaja, pri čemu je tečaj većine valuta bio izložen relativno visokoj kolebljivosti. Rumunjski leu kojim se trgovalo prema režimu upravljanoga fluktuirajućeg tečaja pokazivao je nizak stupanj kolebljivosti. Ostalim valutama koje ne sudjeluju u ERM‑u II trgovalo se prema fleksibilnim tečajnim režimima te su one bile izložene relativno visokom stupnju kolebljivosti. Češka kruna, rumunjski leu i švedska kruna bili su slabiji u odnosu na euro u lipnju 2024. nego u lipnju 2022. Istodobno je tečaj mađarske forinte ostao gotovo nepromijenjen, a tečaj poljskog zlota bio je jači.

3.4. Kriterij dugoročnih kamatnih stopa

U referentnom razdoblju u tri od šest promatranih država prosječne dugoročne kamatne stope bile su iznad referentne vrijednosti od 4,8 %. Države s najnižim prosječnim dugoročnim kamatnim stopama bile su Švedska i Bugarska, u kojima su te stope iznosile 2,5 % i 4,0 %. U Češkoj je prosječna dugoročna kamatna stopa također bila ispod referentne vrijednosti i iznosila je 4,2 %, dok je u Poljskoj i Rumunjskoj ostala iznad referentne vrijednosti i iznosila je 5,6 % i 6,4 %. Najviša prosječna dugoročna kamatna stopa zabilježena je u Mađarskoj i iznosila je 6,8 %. Dvanaestomjesečne prosječne dugoročne kamatne stope nastavile su rasti u 2022. zbog povećanih inflacijskih pritisaka nakon početnog šoka povezanog s učinkom ruske invazije na Ukrajinu. Čini se da su se dugoročne kamatne stope u svim državama stabilizirale ili čak ponešto smanjile od početka 2023., premda su u gotovo svim državama ostale na visokim razinama.

U razdoblju od Izvješća o konvergenciji iz 2022. razlika između dugoročnih kamatnih stopa u odnosu na prosjek europodručja smanjila se u svim promatranim državama osim u Bugarskoj. Ipak, u promatranim državama postoji znatan stupanj heterogenosti razlike između dugoročnih kamatnih stopa zbog razlike u cikličkoj poziciji država i razlike u procjeni financijskih tržišta o vanjskim i unutarnjim ranjivostima država, uključujući kretanja proračunskih rezultata i izglede za održivu konvergenciju. U svibnju 2024. dugoročne kamatne stope u Bugarskoj bile su za 60 baznih bodova više od razine u europodručju, što je povećanje razlike od 0,9 postotnih bodova u odnosu na razinu na početku promatranog razdoblja u svibnju 2022. Ta su kretanja vjerojatno povezana s rizikom države koji proizlazi iz političke nestabilnosti, s obzirom na to da je bugarski bankovni sustav uglavnom u vlasništvu banaka iz europodručja i da središnja banka primjenjuje valutni odbor koji de facto uvodi monetarne uvjete europodručja. Mađarska, Poljska, Češka i Rumunjska zabilježile su najveće smanjenje razlike između kamatnih stopa tijekom promatranog razdoblja te se ono kretalo od 1,8 postotnih bodova do 2,9 postotnih bodova. Razlika između kamatnih stopa najmanje se smanjila u Švedskoj (za 0,8 postotnih bodova).

3.5. Drugi relevantni činitelji

Prema Europskoj komisiji zabrinutosti povezane s pritiscima troškovne konkurentnosti znatno su porasle. U svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2024. Komisija se posebice osvrnula na znatan porast nominalnih jediničnih troškova rada u promatranim državama Srednje i Istočne Europe u okružju velikih kumulativnih razlika inflacije i pooštravanja uvjeta na tržištima rada. Komisija je zaključila da su u Mađarskoj, Rumunjskoj i Švedskoj potrebna dubinska preispitivanja. Komisija je glede Mađarske utvrdila da su i nadalje prisutne zabrinutosti povezane sa snažnim cjenovnim i troškovnim pritiscima, financijskim potrebama države i potrebama za inozemnim financiranjem te cijenama stambenih nekretnina. Glede Rumunjske utvrdila je da su i nadalje prisutne znatne zabrinutosti povezane s troškovnom konkurentnošću, vanjskom održivošću i državnim deficitom. Glede Švedske Komisija je utvrdila da su i nadalje prisutne zabrinutosti povezane s cijenama stambenih nekretnina, visokim dugom kućanstava i dugom poduzeća. Iako je Komisija ostale države obuhvaćene ovim izvješćem svrstala u države u kojima ne postoje neravnoteže, i u tim državama postoje različiti izazovi. U sklopu proljetnog paketa europskog semestra 2024. Komisija je potvrdila da su u Mađarskoj i Švedskoj i nadalje prisutne neravnoteže, a za Rumunjsku je utvrdila postojanje prekomjernih neravnoteža nakon što je do 2023. bila suočena s neravnotežama, s obzirom na to da su i nadalje prisutne ranjivosti glede vanjskih računa, uglavnom povezane s velikim i rastućim državnim deficitima, dok se istodobno povećavaju znatni cjenovni i troškovni rizici uz slabe mjere politike.

Inozemna pozicija većine promatranih država pogoršala se posljednjih godina. Prikaz rezultata povezanih s postupkom u slučaju makroekonomske neravnoteže pokazuje da je trogodišnji prosjek salda na tekućem računu platne bilance u 2023. postao još negativniji u većini promatranih država (Tablica 3.2.). Povećani deficiti odražavali su rast cijena sirovina, što je dovelo do pogoršanja trgovinskih uvjeta, uz otpornu domaću potražnju i slabu uvoznu potražnju u važnim vanjskotrgovinskim partnerima. U 2023. trogodišnji prosjek deficita na tekućem računu platne bilance prelazio je donju granicu indikativnog praga od –4,0 % BDP‑a u Rumunjskoj, a u Mađarskoj je iznosio –4,0 %. Bio je iznad gornje granice indikativnog praga od 6,0% u Švedskoj.

Negativno neto stanje međunarodnih ulaganja kao udio u BDP‑u smanjeno je, ali je ostalo na visokim razinama u većini promatranih država. Neto inozemne obveze država Srednje i Istočne Europe uglavnom se odnose na inozemna izravna ulaganja, koja se smatraju stabilnijim oblikom financiranja. U 2023. neto stanje međunarodnih ulaganja prelazilo je indikativni prag od –35 % BDP‑a u Mađarskoj i Rumunjskoj. Neto inozemne obveze bile su manje u Poljskoj (31,5 % BDP‑a), Češkoj (13,2 % BDP‑a) i Bugarskoj (7,6 % BDP‑a), a Švedska je zabilježila pozitivno neto stanje međunarodnih ulaganja (33,2 % BDP‑a).

Promatrajući cjenovnu i troškovnu konkurentnost, u razdoblju od 2021. do 2023. realni efektivni tečaj deflacioniran HIPC‑om aprecirao je u različitim stupnjevima u mnogim promatranim državama, pri čemu je Švedska bila iznimka. Trogodišnja stopa rasta jediničnih troškova rada bila je vrlo visoka u gotovo svim promatranim državama. Prelazila je indikativni prag od 12 % u svim državama osim u Švedskoj. U Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj jedinični troškovi rada porasli su više nego dvostruko više od praga. Unatoč pogoršanju cjenovne i troškovne konkurentnosti, tržišni udjeli izvoza malo su se poboljšali u svim državama i u 2023. i tijekom višegodišnjeg razdoblja (primjerice, zbog povećanja izvoznih proizvodnih kapaciteta).

Gospodarstva promatranih država i nadalje su dobro integrirana u europodručje preko trgovinskih i financijskih poveznica. Europodručje je glavni trgovinski i financijski partner svih promatranih država (Grafikon 3.9.). U 2023. izvoz robe u europodručje iznosio je od 40,7 % ukupnog izvoza u Švedskoj do 62,4 % u Češkoj. Iste godine uvoz iz europodručja kretao se u rasponu od 41,8 % ukupnog uvoza u Bugarskoj do 55,8 % u Poljskoj. Kada je riječ o financijskim ulaganjima, udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Češku, Rumunjsku i Poljsku prelazio je 70 %, a udio europodručja u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja bio je iznad praga u Bugarskoj. I kod izravnih i kod portfeljnih ulaganja udio inozemne imovine uložene u europodručje bio je najviši u Rumunjskoj te potom u Češkoj. Usto, banke u vlasništvu financijskih institucija sa sjedištem u europodručju imaju važnu ulogu u bankovnim sustavima promatranih država iz Srednje i Istočne Europe, posebice u Bugarskoj, Češkoj i Rumunjskoj. Sveukupno gledano, poslovni ciklusi svih promatranih država i nadalje su vrlo sinkronizirani s ciklusima u europodručju.

Grafikon 3.9.

Trgovinske i financijske poveznice s europodručjem

a) udio robne razmjene s europodručjem	b) investicijska pozicija s europodručjem
(kao postotak ukupnog iznosa)	(kao postotak ukupnog iznosa)

Rast cijena stambenih nekretnina usporio se od 2022. u svim promatranim državama. U razdoblju od 2021. do 2022. cijene stambenih nekretnina rasle su po stopama koje nisu zabilježene od razdoblja prije globalne financijske krize u većini promatranih država. Od 2022. snažan rast troškova zaduživanja praćen pogoršanjem pouzdanja potrošača nepovoljno je utjecao na hipotekarne kredite i cijene stambenih nekretnina, premda u različitim stupnjevima među državama (Grafikon 3.10. panel a)). U Bugarskoj i Poljskoj korekcija na tržištu stambenih nekretnina bila je relativno blaga, dok su cijene stambenih nekretnina snažno pale u Švedskoj, gdje su rizici i nadalje veliki zbog povišenih razina zaduženosti kućanstava i velike izloženosti bankarskog sektora nekretninama. Više kamatne stope povećale su troškove otplate duga, osobito u državama u kojima je udio hipotekarnih kredita s promjenjivim kamatnim stopama dosad bio visok, kao što su Poljska, Rumunjska i Švedska (Grafikon 3.10. panel b)). U idućem bi se razdoblju sposobnost otplate duga kućanstava mogla dodatno pogoršati ako dođe do ponovnoga naglog rasta cijena energije, ako kamatne stope ostanu povišene u duljem razdoblju ili ako se uvjeti na tržištu rada znatno pogoršaju.

Grafikon 3.10.

Cijene stambenih nekretnina i udio hipotekarnih kredita s promjenjivim kamatnim stopama

a) cijene stambenih nekretnina	b) udio kredita za kupnju kuće s promjenjivim kamatnim stopama
(godišnje promjene u postotcima)	(kao postotak ukupnog iznosa, prosjek u razdoblju od 2014. do 2024.)

Izloženosti valutnom riziku porasle su u većini promatranih država, a bankarski sektor ostao je općenito otporan. Od 2022. udio kredita poduzećima nominiranih u eurima znatno je porastao (Grafikon 3.11., panel a)), posebice u Češkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj, što je posljedica povećanja razlike između kamatnih stopa u odnosu na europodručje. Nasuprot tome, krediti kućanstvima nominirani u eurima ostali su na relativno niskim razinama u svim promatranim državama. Osim što potencijalno može smanjiti učinkovitost domaće monetarne politike, visoka euroizacija povećava osjetljivost financijskog sustava na tečajne promjene jer može dovesti do valutnih neusklađenosti u bilancama privatnog sektora. Rizici za financijsku stabilnost povezani s većim deviznim izloženostima, višim kamatnim stopama i kontinuiranom korekcijom na tržištima stambenih nekretnina ublaženi su otpornošću bankarskih sektora, koji i nadalje pokazuju zdrave pozicije kapitala i zaštitne slojeve likvidnosti, stabilan pristup financiranju i odgovarajuću profitabilnost u svim promatranim državama. Usto, udjeli neprihodonosnih kredita dodatno su se smanjili i pali na dosad najniže razine ili su ostali blizu tih razina u 2023. (Grafikon 3.11., panel b)), iako su u većini promatranih država i nadalje iznad razine u europodručju.

Grafikon 3.11.

Krediti nominirani u eurima i neprihodonosni krediti

a) udio kredita nefinancijskim društvima nominiranih u eurima	b) neprihodonosni krediti
(kao postotak ukupnog iznosa)	(kao postotak ukupnog iznosa)

Politike financijskog sektora u promatranim državama trebaju biti usmjerene na osiguranje da financijski sektor pruža stabilan doprinos održivom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, a nadzorne politike trebaju biti usmjerene prema osiguravanju financijski zdravoga i otpornoga bankovnog sustava, što je preduvjet za pridruživanje jedinstvenome nadzornom mehanizmu (SSM). Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s nacionalnim nadzornim tijelima drugih država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela. Nakon stupanja na snagu okvira bliske suradnje sa središnjom bankom Българска народна банка (Bugarska narodna banka) u 2020., ESB je preuzeo odgovornost za (1) izravan nadzor značajnih institucija u Bugarskoj, (2) zajedničke postupke za sve nadzirane subjekte i (3) nadgledanje nadzora manje značajnih institucija, koje i nadalje nadzire nacionalno nadzorno tijelo. Nakon uspostave bliske suradnje, ESB je blisko surađivao sa središnjom bankom Българска народна банка (Bugarska narodna banka) kako bi osigurao njezinu nesmetanu integraciju u SSM.

Uvjeti na tržištima rada ostali su pooštreni u većini promatranih država. Od objave Izvješća o konvergenciji iz 2022. stopa nezaposlenosti malo je porasla u većini promatranih država, ali je i nadalje ostala blizu dosad najnižih razina i ispod razine u europodručju (Grafikon 3.12., panel a)). Većina država i nadalje se suočavala s manjkom radne snage u određenim segmentima tržišta rada, što je povećavalo snažne pritiske na plaće. Manjak radne snage odražava se u manje povoljnim kretanjima radne snage i radno sposobnog stanovništva u promatranim državama Srednje i Istočne Europe u odnosu na europodručje (Grafikon 3.12., panel b)). Tim trendovima pridonose migracijski odljevi visokokvalificiranih mladih ljudi i ubrzano starenje stanovništva. Ostali strukturni izazovi na tržištima rada u nekim promatranim državama uključuju slabu participaciju na tržištu rada (osobito žena) i znatne neusklađenosti vještina. Iako pooštravanje uvjeta na tržištu rada stvara povećan rizik za rast plaća i inflacijskih izgleda u kratkoročnom razdoblju, čini se da su rizici spirale plaća i cijena obuzdani zahvaljujući široko ukorijenjenim dugoročnijim inflacijskim očekivanjima, koja odražavaju uvjerenje tržišta da su središnje banke opredijeljene da održavaju stabilnost cijena. U srednjoročnom razdoblju nepovoljna demografija i strukturni problemi na tržištima rada velik su izazov za države Srednje i Istočne Europe u pokušaju da još više uhvate korak s europodručjem. Rizici su posebice izraženi u Bugarskoj i Rumunjskoj, za čije se stanovništvo očekuje da će se u sljedećem desetljeću nastaviti smanjivati velikom brzinom.

Grafikon 3.12.

Pokazatelji tržišta rada

a) stopa nezaposlenosti	b) radno sposobno stanovništvo
(postotci radne snage)	(promjene u postotcima)

Snaga institucionalnog okružja još je jedan važan činitelj u analizi održivosti ekonomske integracije i konvergencije. Niska kvaliteta institucija i slabo upravljanje mogu, primjerice, biti povezani sa slabostima poslovnog okružja, neučinkovitom javnom upravom, poreznom evazijom, korupcijom, nedostatkom socijalne uključenosti, nedostatkom transparentnosti, nedostatkom neovisnosti pravosuđa i/ili slabim pristupom internetskim uslugama. U većini promatranih država poboljšanje institucionalne kvalitete pridonijelo bi uklanjanju postojećih rigidnosti i prepreka učinkovitoj raspodjeli i upotrebi faktora proizvodnje, čime se jača sposobnost za dugoročni rast. S obzirom na to da oslabljuje potencijalni rast proizvodnje, slabo institucionalno okružje može također potkopati sposobnost države da otplaćuje dugove i otežati gospodarsku prilagodbu. Ono može također utjecati na sposobnost države da provede potrebne mjere politike.

Kvaliteta institucija i upravljanja relativno je slaba u svim promatranim državama Srednje i Istočne Europe, posebice u Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. To može stvoriti rizike za otpornost gospodarstva i održivost konvergencije. Specifični institucionalni pokazatelji uglavnom potkrjepljuju cjelokupnu sliku o slaboj kvaliteti institucija i upravljanja u većini država, iako su neke od njih ostvarile poboljšanje posljednjih desetljeća (Grafikon 3.13.).^[151] U tom smislu, Bugarska, Rumunjska i Mađarska nalaze se među onim državama EU‑a pred kojima su najveći izazovi. Provedba reforma utvrđenih u njihovim planovima oporavka i otpornosti pridonijela bi jačanju vladavine prava i upravljanja u tim državama.

Grafikon 3.13.

Pregled država EU‑a s obzirom na institucionalnu kvalitetu

a) Svjetski pokazatelji upravljanja	b) Indeks percepcije korupcije
(index, os x: razina u 2000., os y: razina u 2022.)	(index, os x: razina u 1999., os y: razina u 2023.)

Sveobuhvatne strukturne reforme potrebne su u većini promatranih država kako bi se poboljšali gospodarski rast i konkurentnost. Poboljšanje domaćih institucija, upravljanja i poslovnog okružja, zajedno s daljnjim napretkom u reformi i privatizaciji poduzeća u državnom vlasništvu i učinkovitom apsorpcijom sredstava iz EU‑a, pridonijelo bi ubrzavanju rasta produktivnosti. To bi zauzvrat pridonijelo povećanju tržišnog natjecanja u ključnim reguliranim sektorima (npr. energija i prijevoz), smanjilo prepreke ulasku odnosno potaknulo vrlo potrebna privatna ulaganja.

4. Sažetci po državama

4.1. Bugarska

U svibnju 2024. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Bugarskoj iznosila je 5,1 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 3,3 %. Očekuje se da će se ta stopa postupno smanjivati tijekom sljedećih mjeseci zbog kontinuiranog ublažavanja pritisaka proizvođačkih troškova i problema uskih grla u opskrbnim lancima. Očekuje se da će temeljna inflacija ostati dugotrajno visoka, uglavnom zbog snažnih pritisaka na plaće u okružju pooštrenih uvjeta na tržištima rada. Jedinični troškovi rada porasli su za 27,4 % u razdoblju od 2020. do 2023., što je znatno iznad stope rasta u europodručju, koja je iznosila 9,5 %. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Bugarskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek znatno niži u Bugarskoj nego u europodručju.

Bugarska trenutačno nije predmetom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita. U Bugarskoj je deficit proračuna opće države iznosio 1,9 % BDP‑a u 2023., odnosno bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 23,1 %, odnosno bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %.

Bugarski lev sudjelovao je u ERM‑u II u dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 20. lipnja 2022. do 19. lipnja 2024. Lev nije odstupao od središnjeg pariteta u referentnom razdoblju. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje su preuzele bugarske vlasti. Bugarska trenutačno radi na ispunjavanju tih obveza, a potiče je se da ubrza svoje napore da ispuni elemente akcijskog plana koji je donijela Stručna skupina za financijsko djelovanje (FATF) nakon što je u listopadu 2023. Bugarska stavljena na FATF‑ovu „sivu listu” jurisdikcija pod pojačanim praćenjem.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2023. do svibnja 2024. dugoročne kamatne stope u Bugarskoj iznosile su prosječno 4,0 %, odnosno bile su ispod referentne vrijednosti od 4,8 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Bugarskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) neznatno se smanjila i iznosila je 0,9 postotnih bodova na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Bugarskoj i nadalje su manja i znatno su manje razvijena od onih u europodručju.

Bugarski zakon usklađen je s Ugovorima i Statutom ESSB‑a kako je predviđeno člankom 131. Ugovora, pri čemu podliježe uvjetima i tumačenjima utvrđenima u odjeljku 7.1.

4.2. Češka

U svibnju 2024. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Češkoj iznosila je 6,3 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 3,3 %. Očekuje se da će se ta stopa postupno smanjivati tijekom sljedećih mjeseci pod utjecajem prethodnog pooštravanja monetarne politike i kontinuiranog ublažavanja pritisaka proizvođačkih troškova i problema uskih grla u opskrbnim lancima. Vrlo pooštreni uvjeti na tržištu rada istodobno će nastaviti stvarati pritiske na rast inflacije. Postoji određena zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Češkoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja mogao bi dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Češkoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja.

Češka trenutačno nije predmetom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita. U Češkoj je deficit proračuna opće države iznosio 3,7 % BDP‑a u 2023., odnosno bio je iznad referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 44,0 %, odnosno bio je ispod referentne vrijednosti od 60 %. U lipnju 2024. Europska komisija ocijenila je da je prekomjerni deficit privremen s obzirom na to da, prema projekcijama, deficiti u 2024. i 2025. ne bi trebali premašiti referentnu vrijednost. Nakon razmatranja relevantnih činitelja ocijenila je da je zadovoljen kriterij deficita Pakta o stabilnosti i rastu.

U dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 20. lipnja 2022. do 19. lipnja 2024. češka kruna nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu. Tečaj češke krune prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 24,9100 kruna za euro 19. lipnja 2024., odnosno kruna je bila za 0,8 % slabija od svoje prosječne razine u lipnju 2022.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2023. do svibnja 2024. dugoročne kamatne stope u Češkoj iznosile su prosječno 4,2 %, odnosno bile su ispod referentne vrijednosti od 4,8 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Češkoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) neznatno se smanjila i iznosila je 1,1 postotni bod na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Češkoj manja su i znatno su manje razvijena od onih u europodručju.

Češki zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Češka je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.3. Mađarska

U svibnju 2024. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Mađarskoj iznosila je 8,4 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 3,3 %. Očekuje se da će se ta stopa postupno smanjivati tijekom sljedećih mjeseci pod utjecajem prethodnog pooštravanja monetarne politike i kontinuiranog ublažavanja pritisaka proizvođačkih troškova i problema uskih grla u opskrbnim lancima. Pooštreni uvjeti na tržištu rada i snažno cjenovno usklađivanje u sektoru usluga istodobno će nastaviti stvarati pritiske na rast inflacije. Jedinični troškovi rada porasli su za 34,0 % u razdoblju od 2020. do 2023., što je znatno iznad stope rasta u europodručju, koja je iznosila 9,5 %. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Mađarskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Mađarskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja.

Europska komisija utvrdila je u lipnju 2024. da u Mađarskoj nije zadovoljen kriterij deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu. U Mađarskoj je deficit proračuna opće države iznosio 6,7 % BDP‑a u 2023., odnosno bio je uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 73,5 %, odnosno bio je iznad referentne vrijednosti od 60 %. U lipnju 2024. Komisija je utvrdila da u Mađarskoj nije zadovoljen kriterij deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu i najavila da namjerava u srpnju predložiti Vijeću donošenje odluke prema članku 126. stavku 6. o postojanju prekomjernog deficita u Mađarskoj.

U dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 20. lipnja 2022. do 19. lipnja 2024. mađarska forinta nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu. Tečaj mađarske forinte prema euru pokazivao je, prosječno, vrlo visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Iznosio je 396,3400 forinta za euro 19. lipnja 2024., odnosno ostao je gotovo nepromijenjen (0,1 %) u odnosu na svoju prosječnu razinu u lipnju 2022. Središnja banka Magyar Nemzeti Bank dogovorila je liniju za repo ugovor s ESB‑om u lipnju 2020. prema kojemu može posuditi iznos do 4 mlrd. EUR u zamjenu za visokokvalitetan kolateral nominiran u eurima radi pružanja eurske likvidnosti mađarskim financijskim institucijama. Taj ugovor ostao je na snazi tijekom referentnog razdoblja s obzirom na to da je ponovo produljen u siječnju 2024.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2023. do svibnja 2024. dugoročne kamatne stope u Mađarskoj iznosile su prosječno 6,8 %, odnosno bile su iznad referentne vrijednosti od 4,8 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Mađarskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) znatno se smanjila i iznosila je 3,7 postotnih bodova na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Mađarskoj manja su i znatno su manje razvijena od onih u europodručju.

Mađarski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja, zahtjeve glede jedinstvenog pisanja naziva valute euro i pravne integracije u Eurosustav. Mađarska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.4. Poljska

U svibnju 2024. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Poljskoj iznosila je 6,1 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 3,3 %. Očekuje se da će se ta stopa postupno smanjivati tijekom sljedećih mjeseci pod utjecajem prethodnog pooštravanja monetarne politike i kontinuiranog ublažavanja pritisaka proizvođačkih troškova i problema uskih grla u opskrbnim lancima. Pooštreni uvjeti na tržištu rada istodobno će nastaviti stvarati pritiske na rast inflacije. Jedinični troškovi rada porasli su za 22,0 % u razdoblju od 2020. do 2023., što je znatno iznad stope rasta u europodručju, koja je iznosila 9,5 %. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Poljskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Poljskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja.

Europska komisija utvrdila je u lipnju 2024. da u Poljskoj nije zadovoljen kriterij deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu. U Poljskoj je deficit proračuna opće države iznosio 5,1 % BDP‑a u 2023., odnosno bio je znatno iznad referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 49,6 %, odnosno bio je ispod referentne vrijednosti od 60 %. U lipnju 2024. Komisija je utvrdila da u Poljskoj nije zadovoljen kriterij deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu i najavila da namjerava u srpnju predložiti Vijeću donošenje odluke prema članku 126. stavku 6. kojom se utvrđuje postojanje prekomjernog deficita u Poljskoj.

U dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 20. lipnja 2022. do 19. lipnja 2024. poljski zlot nije sudjelovao u ERM‑u II, već se njime trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu. Tečaj poljskog zlota prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 4,3300 zlota za euro 19. lipnja 2024., odnosno zlot je bio za 6,8 % jači od svoje prosječne razine u lipnju 2022. Između ožujka 2024. i sredine siječnja 2024. središnja banka Narodowy Bank Polski imala je liniju za valutni ugovor o razmjeni s ESB‑om prema kojemu je mogla posuditi iznos do 10 mlrd. EUR u zamjenu za zlote kako bi zadovoljila moguće potrebe za eurskom likvidnošću poljskoga financijskog sustava.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2023. do svibnja 2024. dugoročne kamatne stope u Poljskoj iznosile su prosječno 5,6 %, odnosno bile su iznad referentne vrijednosti od 4,8 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Poljskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) neznatno se smanjila i iznosila je 2,6 postotnih bodova na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Poljskoj manja su i znatno su manje razvijena od onih u europodručju.

Poljski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, povjerljivost, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Poljska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.5. Rumunjska

U svibnju 2024. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Rumunjskoj iznosila je 7,6 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 3,3 %. Očekuje se da će se ta stopa postupno smanjivati tijekom sljedećih mjeseci pod utjecajem prethodnog pooštravanja monetarne politike i kontinuiranog ublažavanja pritisaka proizvođačkih troškova i problema uskih grla u opskrbnim lancima. Istodobno se očekuje da će temeljna inflacija ostati „ljepljiva”, potaknuta snažnim kretanjima plaća u okružju pooštrenih uvjeta na tržištu rada. Jedinični troškovi rada porasli su za 26,7 % u razdoblju od 2020. do 2023., što je znatno iznad stope rasta u europodručju, koja je iznosila 9,5 %. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Rumunjskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Rumunjskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja.

Rumunjska je trenutačno obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita, a u lipnju 2024. Europska komisija utvrdila je da nije poduzela djelotvorne mjere. U Rumunjskoj je deficit proračuna opće države iznosio 6,6 % u 2023., odnosno bio je uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 48,8 %, odnosno bio je ispod referentne vrijednosti od 60 %. Rumunjska je od travnja 2020. obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita jer je u 2019. njezina fiskalna pozicija premašila referentnu vrijednost od 3 %. Njezin ukupni deficit u 2023. bio je mnogo viši od preporučenoga cilja. U lipnju 2024. Europska komisija ocijenila je da je odgovor Rumunjske bio nedovoljan i preporučila donošenje odluke Vijeća kojom se utvrđuje da Rumunjska nije poduzela djelotvorne mjere da okonča svoj prekomjerni deficit.

U referentnom razdoblju od 20. lipnja 2022. do 19. lipnja 2024. rumunjski leu nije sudjelovao u ERM‑u II, već se njime trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu koji uključuje upravljani fluktuirajući tečaj valute. Tečaj rumunjskog leua prema euru pokazivao je, prosječno, nizak stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 4,9768 leua za euro 19. lipnja 2024., odnosno leu je bio za 0,7 % slabiji od svoje prosječne razine u lipnju 2022. Između lipnja 2020. i sredine siječnja 2024. središnja banka Banca Naţională a României imala je liniju za repo ugovor s ESB‑om prema kojemu je mogla posuditi iznos do 4,5 mlrd. EUR u zamjenu za visokokvalitetan kolateral nominiran u eurima radi pružanja eurske likvidnosti rumunjskim financijskim institucijama.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2023. do svibnja 2024. dugoročne kamatne stope u Rumunjskoj iznosile su prosječno 6,4 %, odnosno bile su iznad referentne vrijednosti od 4,8 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Rumunjskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) neznatno se povećala i iznosila je 3,2 postotna boda na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Rumunjskoj znatno su manja od onih u europodručju i još su slabo razvijena.

Rumunjski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Rumunjska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.6. Švedska

U svibnju 2024. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Švedskoj iznosila je 3,6 %, odnosno bila je iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 3,3 %. Očekuje se da će se ta stopa postupno smanjivati tijekom sljedećih mjeseci pod utjecajem restriktivne monetarne politike, pada cijena energije i kontinuiranog ublažavanja pritisaka proizvođačkih troškova. Očekuje se da će se inflacija potrošačkih cijena približiti ciljnoj razini središnje banke Sveriges Riksbank od 2 % i da će ostati blizu te razine u 2025. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, švedska monetarna politika i institucionalni okvir usmjeren na stabilnost trebaju nastaviti podupirati ostvarivanje stabilnosti cijena.

Švedska trenutačno nije predmetom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita. U Švedskoj je deficit proračuna opće države iznosio 0,6 % BDP‑a u 2023., odnosno bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 3 %, a njezin je omjer duga i BDP‑a iznosio 31,2 %, odnosno bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %. Švedska nikad nije bila obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita.

U dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 20. lipnja 2022. do 19. lipnja 2024. švedska kruna nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnome tečajnom režimu. Tečaj švedske krune prema euru pokazivao je, prosječno, visok stupanj kolebljivosti tijekom dvogodišnjeg razdoblja. Tečaj je iznosio 11,2140 kruna za euro 19. lipnja 2024., odnosno kruna je bila za 5,8 % slabija od svoje prosječne razine u lipnju 2022. U referentnom razdoblju na snazi je bio valutni ugovor o razmjeni između središnje banke Sveriges Riksbank i ESB‑a prema kojemu švedska središnja banka može posuditi iznos do 10 mlrd. EUR u zamjenu za švedske krune; ugovor se primjenjuje od 20. prosinca 2007.

Tijekom referentnog razdoblja od lipnja 2023. do svibnja 2024. dugoročne kamatne stope u Švedskoj iznosile su prosječno 2,5 %, odnosno ostale su znatno ispod referentne vrijednosti od 4,8 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Švedskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) neznatno se smanjila i iznosila je –0,7 postotnih bodova na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Švedskoj visoko su razvijena u usporedbi s onima u europodručju.

Švedski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Švedska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora. U skladu s Ugovorom, Švedska je obvezna donositi nacionalne zakone s ciljem integracije u Eurosustav od 1. lipnja 1998. Švedske vlasti još nisu poduzele zakonodavne korake kako bi otklonile neusklađenosti opisane u ovom i prethodnim izvješćima.