1. Pregled

Gospodarstvo europodručja trebalo bi se u sljedećim godinama nastaviti postupno oporavljati u uvjetima znatne geopolitičke neizvjesnosti i neizvjesnosti povezane s politikama. Iako se rast umjerenim tempom nastavio u 2024., novi pokazatelji upućuju na kratkoročno slabljenje rasta pod utjecajem kontinuirano slabog povjerenja potrošača i velike neizvjesnosti koji će vjerojatno dodatno potaknuti kućanstva na štednju. Bez obzira na to, stvoreni su uvjeti za ponovno jačanje gospodarskog rasta. Naime, očekuje se da će rast realnih plaća i zaposlenosti na snažnim tržištima rada poduprijeti oporavak u kojem je potrošnja i dalje jedan od glavnih činitelja. Domaću potražnju trebalo bi potaknuti i ublažavanje uvjeta financiranja u skladu s tržišnim očekivanjima o budućem kretanju kamatnih stopa. Unatoč velikoj neizvjesnosti, pretpostavlja se da se fiskalne politike, općenito gledajući, konsolidiraju. Bez obzira na to, sredstvima iz programa Next Generation EU (NGEU) trebao bi se podupirati rast do isteka programa 2027. Pod pretpostavkom iz osnovnog scenarija da trgovinske politike ključnih europskih trgovinskih partnera ostaju nepromijenjene, očekuje se da će inozemna potražnja ojačati i poduprijeti izvoz europodručja. Zbog toga bi neto trgovina, unatoč izazovima povezanima s konkurentnošću, trebala dati uglavnom neutralan doprinos rastu BDP‑a. Stopa nezaposlenosti trebala bi se dodatno smanjiti na povijesno niske razine. Unatoč strukturnim problemima, očekuje se da će produktivnost tijekom projekcijskog razdoblja rasti usporedno sa slabljenjem utjecaja određenih cikličkih činitelja koji su je u posljednje vrijeme smanjivali. Općenito gledajući, predviđa se da će prosječni godišnji rast realnog BDP‑a iznositi 0,7 % u 2024., 1,1 % u 2025. i 1,4 % u 2026. te da će se zatim smanjiti na 1,3 % u 2027. U odnosu na makroekonomske projekcije stručnjaka ESB‑a iz rujna 2024. izgledi za rast BDP‑a revidirani su naniže, uglavnom zbog revizija podataka o ulaganju za prvu polovicu 2024., očekivanog slabijeg rasta izvoza u 2025. i male revizije naniže predviđenog rasta domaće potražnje u 2026.^[1]

Ukupna inflacija mjerena HIPC‑om trebala bi se povećati krajem 2024. te potom smanjiti i od drugog tromjesečja 2025. biti na razinama oko ESB‑ova inflacijskog cilja od 2 %. Očekuje se da će bazni učinci komponente energije biti glavni činitelj privremenog povećanja inflacije na početku projekcijskog razdoblja. Na temelju pretpostavki o smanjenju cijena nafte i plina vjerojatno je da će inflacija cijena energije ostati negativna do druge polovice 2025. te da će i potom biti slaba. Iznimno bi trebala porasti u 2027. zbog uvođenja novih mjera za ublažavanje klimatskih promjena. Predviđa se da će inflacija cijena hrane rasti do sredine 2025., uglavnom potaknuta ponovnim jačanjem dinamike cijena neprerađenih prehrambenih proizvoda, te da će se potom do 2027. smanjiti na prosječno 2,2 %. Očekuje se da će se inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane početkom 2025. smanjiti kako neizravni učinci prošlih šokova povezanih s cijenama energije budu slabjeli, kako se pritisci troškova rada budu smanjivali i kako se odgođeni učinci prošlog pooštravanja monetarne politike budu i dalje prenosili na potrošačke cijene. Očekuje se da će tom smanjenju glavni doprinos dati smanjenje inflacije cijena usluga, koja je do sada bila relativno perzistentna. Općenito gledajući, očekuje se smanjenje inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane s 2,9 % u 2024. na 1,9 % u 2027. Rast plaća u početku će ostati povišen, ali će se postupno smanjivati kako pritisci povezani s naknadom za inflaciju budu slabjeli. Očekuje se da će zbog umjerenijeg rasta naknade po zaposlenom, zajedno s oporavkom rasta produktivnosti, rast jediničnih troškova rada biti znatno sporiji. Zbog toga se predviđa da će se domaći cjenovni pritisci prvo smanjiti jer će profitne marže u početku apsorbirati još snažne pritiske troškova rada, ali će jačati tijekom projekcijskog razdoblja. Vanjski cjenovni pritisci trebali bi ostati uglavnom umjereni. U odnosu na projekcije iz rujna 2024. izgledi za ukupnu inflaciju mjerenu HIPC‑om revidirani su neznatno naniže za 2024. i 2025., uglavnom zbog iznenađujuće niskih vrijednosti podataka te pretpostavki o nižim cijenama nafte i električne energije.

2. Međunarodno okružje

Zamah globalnog rasta i dalje je snažan, premda je s obzirom na sve veći utjecaj nepovoljnih činitelja očita krhkost globalnih gospodarskih izgleda.^[2] Globalni rast malo se povećao u trećem tromjesečju ove godine, uglavnom u skladu s projekcijama iz rujna 2024., jer se dinamika gospodarske aktivnosti u Kini ubrzala i jer je rast realnog BDP‑a u Sjedinjenim Američkim Državama bio snažniji od očekivanoga. Unatoč raširenoj slabosti u sektoru prerađivačke industrije, najnoviji podatci upućuju na zaključak da bi globalni rast trebao ostati snažan u četvrtom tromjesečju 2024. poduprt dobrim gospodarskim ostvarenjima u SAD‑u i fiskalnom potporom u Kini i Ujedinjenoj Kraljevini. Međutim, geopolitičke napetosti na Bliskom istoku, rat u Ukrajini, slabosti koje su i dalje prisutne na kineskom tržištu nekretnina i mogućnost da se sljedeća američka administracija u većoj mjeri okrene prema unutra upućuju na zaključak da zamah globalnog rasta ostaje krhak.

Predviđa se da će globalni rast ostati umjeren i malo se smanjiti tijekom projekcijskog razdoblja. Globalni realni BDP trebao bi rasti po stopi od 3,4 % u 2024. i 3,5 % u 2025., koja bi se u 2026. trebala smanjiti na 3,3 % a u 2027. na 3,2 % (Tablica 2.). Bolji kratkoročni izgledi u odnosu na prethodne projekcije proizlaze iz dobrih gospodarskih ostvarenja u SAD‑u i Kini te fiskalnih poticaja u Kini (uglavnom radi ublažavanja financijskih ograničenja lokalnih tijela) i Ujedinjenoj Kraljevini. Međutim, ishod američkih izbora znatno povećava neizvjesnost. Iako je u ovoj fazi teško procijeniti kada će se i u kojoj mjeri realizirati izjave dane tijekom predsjedničke kampanje u SAD‑u, u osnovne projekcije za SAD već su uključene strože imigracijske politike i produljenje smanjenja poreza na osobni dohodak i poreza na dobit koje je uvedeno 2017. i koje je trebalo isteći 2025. Blago smanjenje globalnog rasta kasnije u projekcijskom razdoblju uglavnom proizlazi iz očekivanja da će se rast u Kini usporiti zbog nepovoljnih demografskih kretanja i da će u SAD‑u doći do određenog usporavanja zbog manjeg useljavanja. Pretpostavlja se da će fiskalno popuštanje u Ujedinjenoj Kraljevini potaknuti rast realnog BDP‑a, ali samo privremeno jer se očekuje da će buduća povećanja poreza na dobit nepovoljno utjecati na aktivnost privatnog sektora, što će dovesti do manjeg rasta u 2027.

Nakon što je rast u trećem tromjesečju bio snažniji od očekivanoga, predviđa se da će se globalna trgovina usporiti u uvjetima manje povoljne strukture potražnje, pri čemu će negativni rizici biti povezani s pojačanim trgovinskim protekcionizmom i rascjepkanošću. Globalni uvoz bio je iznenađujuće snažan u trećem tromjesečju zbog snažnog rasta trgovine u SAD‑u. Postoje nepotvrđena izvješća o predopskrbi poduzeća u SAD‑u uvozom prije mogućih trgovinskih ograničenja i u očekivanju štrajkova lučkih radnika u listopadu. Globalnoj trgovini i dalje je svojstvena kolebljivost, pri čemu najnoviji podatci upućuju na smanjenje rasta globalnog uvoza u četvrtom tromjesečju, koje je posljedica slabosti ciklusa globalne prerađivačke industrije i normalizacije uvoza robe nakon prethodne predopskrbe. Tomu pridonosi i manje povoljna struktura globalne potražnje, koju trenutačno potiču uslužni sektor koji se u manjoj mjeri temelji na trgovini i potrošnja javnog sektora. Očekuje se da će trgovina u ostatku projekcijskog razdoblja rasti u skladu s globalnom gospodarskom aktivnošću usporedno s uravnoteženjem strukture potražnje i povećanjem udjela komponenti koje se u većoj mjeri temelje na trgovini (npr. prerađivačka industrija i ulaganje). Rast globalne trgovine i inozemna potražnja europodručja revidirani su znatno naviše za 2024. zbog snažnijih ostvarenja, a za ostatak projekcijskog razdoblja ostali su uglavnom blizu projekcija iz rujna. Predviđa se da će se rast inozemne potražnje europodručja povećati s 3,1 % u 2024. na 3,5 % u 2025. usporedno s ponovnim jačanjem trgovine u bliskim trgovinskim partnerima europodručja te da će se potom blago smanjiti na 3,3 % u 2026. i 3,2 % u 2027. Međutim, izgledi su i dalje vrlo neizvjesni. Daljnja predopskrba uvozom zbog očekivanih trgovinskih ograničenja mogla bi kratkoročno ojačati trgovinu. U srednjoročnom razdoblju trgovina bi mogla biti slabija u uvjetima kontinuiranih geopolitičkih napetosti i mogućeg jačanja trgovinskog protekcionizma.

Predviđa se da će se globalna inflacija nastaviti smanjivati tijekom projekcijskog razdoblja a rast izvoznih cijena konkurenata europodručja revidiran je naniže u odnosu na projekcije iz rujna. Globalna inflacija i dalje se postupno smanjuje, premda je inflacija cijena usluga i dalje perzistentna u razvijenim gospodarstvima zbog povećanog rasta plaća. Globalna ukupna inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena trebala bi se smanjiti s 4,2 % u 2024. na 2,6 % u 2027. Očekuje se da će se u razvijenim gospodarstvima dezinflacija nastaviti, pri čemu će se ukupna inflacija postupno približiti ciljevima središnjih banaka do 2026. U odnosu na projekcije iz rujna dinamika globalne inflacije ostala je gotovo nepromijenjena. Rast izvoznih cijena konkurenata europodručja (u nacionalnim valutama i na godišnjoj razini) postao je pozitivan u 2024. u uvjetima popuštanja utjecaja prošlih smanjenja cijena sirovina i pritisaka proizvođačkih troškova. Trebao bi ostati na razinama oko 2 % tijekom projekcijskog razdoblja, uglavnom u skladu s povijesnim prosjekom. Revizije naniže rasta izvoznih cijena konkurenata za 2025. i 2026. u odnosu na projekcije iz rujna uglavnom su posljedica utjecaja nižih cijena nafte i postojanije dezinflacije proizvođačkih cijena u Kini.

3. Realno gospodarstvo

Gospodarska aktivnost u europodručju, koja je uglavnom stagnirala tijekom 2023., povećala se tijekom 2024. (Grafikon 1.). Tromjesečni rast realnog BDP‑a povećao se s 0,2 % u drugom tromjesečju 2024. na 0,4 % u trećem tromjesečju, čemu je pridonijelo jačanje domaće potražnje. U odnosu na projekcije iz rujna 2024. rast u trećem tromjesečju bio je za 0,2 postotna boda veći a rast u drugom tromjesečju revidiran je naniže. Zbog toga je, općenito gledajući, razina gospodarske aktivnosti u trećem tromjesečju bila uglavnom u skladu s projekcijama iz rujna. To je uglavnom bilo posljedica međusobnog neutraliziranja iznenađenja u dinamici ulaganja i izvoza u uvjetima malo snažnije potrošnje. Rastu u trećem tromjesečju vjerojatno je pridonijelo i stvaranje zaliha. Kada je riječ o pojedinačnim sektorima, industrijska aktivnost vjerojatno se u trećem tromjesečju nastavila smanjivati, a aktivnost u uslužnom sektoru nastavila je rasti.

Grafikon 1.

Realni BDP europodručja

a) rast realnog BDP‑a

(stope promjene u odnosu na prethodno tromjesečje, sezonski i kalendarski prilagođeni tromjesečni podatci)

b) razina realnog BDP‑a

(ulančane vrijednosti (2020.); mlrd. EUR)

Najnoviji podatci upućuju na zaključak da će rast BDP‑a europodručja kratkoročno malo oslabjeti u uvjetima znatne neizvjesnosti. Anketni pokazatelji za aktivnost, kao što su indeks PMI (engl. Purchasing Managers’ Index) te pokazatelji povjerenja poduzeća i potrošača iz anketa Europske komisije, i dalje su slabi. Većina se u studenome dodatno smanjila. Najnoviji podatci upućuju na tvrdokorne razlike među sektorima, pri čemu je sektor prerađivačke industrije ostao vrlo slab (indeks PMI za proizvodnju u sektoru prerađivačke industrije za studeni iznosio je 45,1). Istodobno se smanjila i aktivnost u uslužnom sektoru, što je vidljivo iz pada indeksa PMI za proizvodnju u uslužnom sektoru za studeni na manje od 50. Općenito gledajući, očekuje se da će gospodarska aktivnost u četvrtom tromjesečju 2024. rasti sporije nego u trećem tromjesečju, i to po stopi od 0,2 %, jer je prestao utjecaj jednokratnih činitelja koji su ljetos potaknuli rast (kao što su Olimpijske igre u Parizu) te uzimajući u obzir slabo povjerenje, veliku neizvjesnost i geopolitičke napetosti. Kratkoročni izgledi uglavnom su u skladu s projekcijama iz rujna: predviđa se da će u prvom tromjesečju 2025. BDP rasti po stopi od 0,3 %.

Očekuje se da će se rast realnog BDP‑a povećavati tijekom srednjoročnog razdoblja poduprt povećanjem potrošnje, jačanjem inozemne potražnje i slabljenjem nepovoljnog utjecaja prošlog pooštravanja monetarne politike (Tablica 3.). Daljnje jačanje kupovne moći kućanstava zbog otpornog rasta plaća i smanjivanja inflacije trebalo bi poduprijeti rast osobne potrošnje. Predviđa se da će potrošnja kućanstava i dalje podupirati oporavak u srednjoročnom razdoblju (Grafikon 2., dio a)), premda u malo manjoj mjeri nego što je predviđeno u projekcijama iz rujna. Rast osobne potrošnje trebali bi poduprijeti i uglavnom otporno tržište rada i pretpostavljeni postupni oporavak povjerenja potrošača, bez obzira na daljnje snažne poticaje za štednju, koji među ostalim proizlaze iz još visokih kamatnih stopa i pooštrenih standarda odobravanja kredita. Predviđa se da će ulaganje tijekom projekcijskog razdoblja postupno jačati, uglavnom zbog slabljenja nepovoljnog utjecaja prošlog pooštravanja monetarne politike i potpore povećanja jedinične dobiti, uporabe sredstava iz programa NGEU te povećanja domaće i inozemne potražnje. Povećanje inozemne potražnje trebalo bi potaknuti i rast izvoza unatoč problemima europodručja povezanima s konkurentnošću. Očekuje se da se karakter fiskalne politike u 2024. pooštrio i da će biti uglavnom neutralan u 2025. i 2026. Trebao bi se ponovno pooštriti krajem projekcijskog razdoblja, što će pridonijeti slabljenju rasta BDP‑a u 2027. (vidi odjeljak 4.).

Procjenjuje se da će utjecaj prošlog pooštravanja monetarne politike na rast tijekom projekcijskog razdoblja postupno oslabjeti, čemu će pridonijeti daljnje smanjivanje ključnih kamatnih stopa. Utjecaj mjera monetarne politike poduzetih u razdoblju od prosinca 2021. do rujna 2023. i dalje se prenosi na realno gospodarstvo. Međutim, nepovoljan utjecaj na rast trebao se najvećim dijelom već ostvariti. Poslije smanjenja ključnih kamatnih stopa od lipnja 2024. i na temelju tržišnih očekivanja povezanih s budućim kretanjem kamatnih stopa na krajnji datum za projekcije (Okvir 1.), očekuje se da će nepovoljan utjecaj prošlog pooštravanja monetarne politike na gospodarski rast postupno slabjeti tijekom 2025. Premda su razdoblje i jačina tog nepovoljnog utjecaja još prilično neizvjesni, trebao bi nestati do 2026.

Grafikon 2.

Rast realnog BDP‑a europodručja – raščlamba na glavne komponente rashoda

a) projekcije iz prosinca 2024.	b) revizije u odnosu na projekcije iz rujna 2024.
(godišnje promjene u postotcima, doprinosi u postotnim bodovima)	(postotni bodovi i doprinosi u postotnim bodovima)

U odnosu na projekcije iz rujna 2024. rast realnog BDP‑a revidiran je naniže za razdoblje od 2024. do 2026. (Tablica 3. i Grafikon 2., dio b)). Revizije naniže za 2024. i 2025. posljedica su slabijeg ulaganja (uglavnom zbog revizija podataka za prvu polovicu 2024.) i slabijeg (neto) izvoza u kratkoročnom razdoblju (zbog daljnjih problema povezanih s konkurentnošću). U 2024. djelomično ih je neutralizirala znatno snažnija državna potrošnja. Rast osobne potrošnje također je revidiran naniže za 2025. i 2026., i to zbog ponovne procjene brzine očekivane normalizacije stope štednje u odnosu na sadašnje povišene razine.

Očekuje se i dalje da će osobna potrošnja, poduprta snažnim rastom naknade za rad u uvjetima većih plaća i niže inflacije, biti glavni pokretač rasta BDP‑a. Rast osobne potrošnje vjerojatno se snažno povećao u trećem tromjesečju 2024. unatoč povišenoj stopi štednje kućanstava. Rast potrošnje kućanstava trebao bi ojačati s godišnje stope od oko 0,8 – 0,9 % u 2023. i 2024. na 1,3 % u 2025. i 2026. te se potom u 2027. smanjiti na pretpandemijski prosjek od 1,2 %. Oporavak osobne potrošnje posljedica je postupne normalizacije stope štednje kućanstava i rasta realnoga raspoloživog dohotka, u prvom redu zahvaljujući još snažnom rastu plaća i snažnom rastu osobnog dohotka iz drugih izvora osim rada, u prvom redu dohotka od samostalne djelatnosti i financijske imovine. Iako se predviđa da će rast realnog dohotka biti umjeren u razdoblju od 2025. do 2027. u uvjetima nestajanja učinaka dostizanja realnih plaća, na rast osobne potrošnje trebalo bi povoljno utjecati i umjereno smanjenje stope štednje kako se osobna potrošnja bude postupno normalizirala. Očekuje se da će stopa štednje kućanstava i dalje biti povišena zbog kamatnih stopa koje su, premda se smanjuju, još visoke i još pooštrenih standarda odobravanja kredita te da će se tijekom projekcijskog razdoblja postupno smanjivati, iako sporije nego što je predviđeno u projekcijama iz rujna 2024. Postupnom smanjenju štednje vjerojatno će pridonijeti i oporavak povjerenja potrošača kao i izglađivanje potrošnje, odnosno odgođeni odgovor potrošnje kućanstava na povećanje kupovne moći. U odnosu na projekcije iz rujna 2024. rast osobne potrošnje revidiran je naviše za 0,1 postotni bod za 2024. zbog neznatno snažnije dinamike u uvjetima većeg rasta dohotka od rada, ali revidiran je naniže za 0,1 postotni bod za 2025. i za 0,2 postotna boda za 2026., uglavnom zbog više stope štednje u uvjetima očekivane sporije normalizacije potrošnje kućanstava.

Predviđa se da će se u 2024. ulaganje u stambene nekretnine dodatno smanjiti te tijekom 2025. polako oporavljati kako negativni utjecaj pooštrenih uvjeta financiranja bude postupno slabio i realni dohodci kućanstava budu nastavili rasti. U trećem se tromjesečju 2024. vjerojatno nastavilo dulje razdoblje smanjivanja ulaganja u stambene nekretnine. Očekuje se da će se to smanjivanje, premda umjerenije, nastaviti i u sljedećim tromjesečjima zbog dugotrajne slabosti potražnje za stambenim nekretninama. Predviđa se da će se ulaganje u stambene nekretnine oporavljati od druge polovice 2025. poduprto postupnim smanjivanjem kamatnih stopa na hipotekarne kredite i rastom dohodaka kućanstava, i to uglavnom u skladu s povećanjem očekivane potražnje za stambenim kreditima iz ESB‑ove najnovije ankete o kreditnoj aktivnosti banaka u europodručju. Općenito gledajući, nakon daljnjeg znatnog pada u 2024. i negativnog učinka prijenosa na godišnji rast u 2025., predviđa se da će se ulaganje u stambene nekretnine, prvi put od 2022., u 2026. povećati na godišnjoj razini.

Predviđa se da će poslovno ulaganje tijekom projekcijskog razdoblja umjereno rasti u uvjetima geopolitičke neizvjesnosti i neizvjesnosti povezane s ekonomskom politikom. Trebali bi mu pridonijeti postupno povećanje domaće i inozemne potražnje, snažan rast jedinične dobiti i povoljniji uvjeti financiranja. Poslovno ulaganje u europodručju smanjilo se u prvoj polovici 2024. pod utjecajem velike kolebljivosti uslijed aktivnosti multinacionalnih poduzeća u Irskoj, slabe potražnje i povećane neizvjesnosti. U 2025. trebalo bi se povećati zbog očekivane snažnije domaće i inozemne potražnje, poboljšanja uvjeta financiranja i solidnog rasta jedinične dobiti. U 2026. i 2027. oporavku ulaganja pridonijet će i slabljenje nepovoljnog utjecaja uvjeta financiranja te poticajni učinak koji proizlazi iz programa NGEU i privatnih sredstava na zeleno i digitalno ulaganje.

Očekuje se da će rast izvoza europodručja, nakon smanjenja u trećem tromjesečju 2024., ostati slab te da će sljedeće godine jačati budu li globalne trgovinske carine ostale nepromijenjene. Unatoč snažnoj inozemnoj potražnji, u prvom redu zahvaljujući predopskrbi božićnim narudžbama,^[3] rast izvoza u drugom tromjesečju bio je skroman. Pod utjecajem slabljenja ciklusa globalne prerađivačke industrije i tvrdokornih problema izvoznika iz europodručja povezanih s konkurentnošću,^[4] rast izvoza smanjio se u trećem tromjesečju tekuće godine u skladu s negativnim signalima koji proizlaze iz najnovijih anketnih pokazatelja za izvozne narudžbe u sektoru prerađivačke industrije i uslužnom sektoru. Predviđa se da će se nakon jačanja inozemne potražnje izvoz oporavljati po stopama rasta koje su malo niže od povijesnih prosjeka do kraja 2025. Bez obzira na to, predviđa se da će se udjeli na izvoznom tržištu smanjivati tijekom cijelog projekcijskog razdoblja. Očekuje se i da će uvoz rasti po niskoj stopi koja je malo niža od njegove dugoročne stope rasta. Općenito gledajući, doprinos neto trgovine rastu, koji je bio pozitivan u drugom tromjesečju 2024., bio je negativan u trećem tromjesečju a očekuje se da će biti negativan i u četvrtom tromjesečju te da će se povećati u prvoj polovici 2025. Trgovinski uvjeti trebali bi se u tijeku projekcijskog razdoblja poboljšati s obzirom na to da je utjecaj šoka povezanog s cijenama energije na gospodarstvo gotovo potpuno oslabio. Predviđa se da će saldo tekućeg računa do kraja projekcijskog razdoblja dosegnuti gotovo 3 % BDP‑a, što je malo više od pretpandemijskog prosjeka koji je iznosio 2,6 %.

Predviđa se da će, općenito gledajući, tržište rada i dalje biti otporno, premda bi se rast zaposlenosti trebao usporiti u odnosu na posljednjih nekoliko godina. Zaposlenost je skromno porasla u drugom i trećem tromjesečju 2024. Predviđa se da će u projekcijskom razdoblju nastaviti rasti po prilično niskoj tromjesečnoj stopi od 0,1 – 0,2 %. Na godišnjoj se razini očekuje da se rast zaposlenosti smanjio s 1,4 % u 2023. na 0,8 % u 2024. te da će se od 2025. do 2027. kretati u rasponu od 0,4 % do 0,6 % (revizija naviše od 0,2 postotna boda za 2026. u odnosu na projekcije iz rujna, djelomično zbog revizije naviše rasta radne snage). Dinamika zaposlenosti (Grafikon 3.) temelji se na pretpostavci o postupnom slabljenju utjecaja cikličkih činitelja koji su u posljednje vrijeme posebno pridonosili zaposlenosti, primjerice zadržavanja radnika zbog znatnog manjka radne snage, velikog rasta dobiti, niskih realnih plaća i snažnog rasta radne snage. Predviđa se da će rast zaposlenosti biti slab u odnosu na rast BDP‑a, no i dalje se očekuje da će se do sredine 2027. vratiti na razinu koja je u skladu s njegovim povijesnim odnosom s BDP‑om.^[5]

Grafikon 3.

Zaposlenost

(tromjesečne promjene u postotcima)

Očekuje se da će rast produktivnosti rada jačati, ali sporije nego što je predviđeno u projekcijama iz rujna. U uvjetima cikličke prilagodbe gospodarstva tijekom projekcijskog razdoblja i usporavanja rasta zaposlenosti očekuje se povećanje produktivnosti. Rast produktivnosti (po zaposlenom) u trećem tromjesečju 2024. bio je malo snažniji nego što se očekivalo, ali je revidiran naniže za ostatak projekcijskog razdoblja zbog sporijeg cikličkog oporavka u odnosu na projekcije iz rujna (Grafikon 4.). Predviđa se da će se rast produktivnosti (po zaposlenom) povećati s –0,1 % u 2024. na 0,8 % u 2025. i 0,9 % u 2026., ali da će se smanjiti na 0,8 % u 2027. To upućuje na manje prekoračenje povijesne prosječne stope rasta od 0,6 % godišnje u razdoblju od 2000. do 2019. u odnosu na projekcije iz rujna te se treba promatrati u odnosu na prosječnu godišnju stopu rasta produktivnosti od 0,3 % u razdoblju od 2020. do 2023. Ciklički činitelji koji su prevladavali u posljednje vrijeme i koji su doveli do povećanog zadržavanja radnika, niskih realnih plaća i snažnog rasta radne snage trebali bi polako nestajati, zbog čega se predviđa cikličko jačanje rasta produktivnosti. Rast produktivnosti revidiran je naniže kako bi se uzeli u obzir strukturni činitelji koji bi mogli ograničiti brzinu oporavka u 2025. i 2026., kao što su postupno preusmjeravanje gospodarske aktivnosti prema uslužnom sektoru, troškovi prelaska na zelenije gospodarstvo, dugotrajniji negativan učinak šoka povezanog s cijenama energije, uvođenje inovativnih tehnologija umjetne inteligencije koje je sporije od očekivanoga i demografske promjene.

Grafikon 4.

Rast produktivnosti rada po zaposlenom

(godišnje promjene u postotcima)

Očekuje se da će se stopa nezaposlenosti nastaviti smanjivati i biti još niža od povijesno niskih razina (Grafikon 5.). Unatoč malom porastu početkom 2025., predviđa se da će se stopa nezaposlenosti nastaviti postojano smanjivati od trećeg tromjesečja 2025. i da će dosegnuti 6,1 % u 2027. Kretanje stope nezaposlenosti revidirano je neznatno naniže, i to u prosjeku za 0,1 postotni bod. U 2024. i 2025. razlog su za reviziju, među ostalim, niže stope nezaposlenosti u posljednje vrijeme, a u 2026. očekivanje o otpornijem rastu zaposlenosti.

Grafikon 5.

Stopa nezaposlenosti

(postotak radne snage)

4. Fiskalni izgledi

Procjenjuje se da je karakter fiskalne politike europodručja u 2024. znatno pooštren, i to više nego što se očekivalo u projekcijama iz rujna 2024., a razlog za revizije u prvom su redu nediskrecijski činitelji (Tablica 4.). Fiskalna pozicija u 2023. sada upućuje na blago popuštanje, dok je u projekcijama iz rujna predviđen neutralan karakter fiskalne politike. To je u prvom redu posljedica revizija referentnih vrijednosti nacionalnih računa u 2024. Iz blagog popuštanja u 2023. djelomično proizlazi procjena o znatnom pooštrenju karaktera fiskalne politike u 2024., koje je povezano s ukidanjem mnogih mjera potpore zbog cijena energije i inflacije te sa znatnim nediskrecijskim činiteljima. Ti činitelji uglavnom su posljedica snažnih kretanja prihoda u nekim državama zbog, među ostalim, kompozicijskih učinaka. Karakter fiskalne politike u 2024. pooštren je više nego što je procijenjeno u projekcijama iz rujna jer su spomenuti nediskrecijski činitelji na strani prihoda više nego neutralizirali blago popuštanje koje proizlazi iz revizija diskrecijskih mjera fiskalne politike. Međutim, općenito gledajući, karakter fiskalne politike u razdoblju od 2020. do 2024. i dalje je izrazito akomodativan, što je posljedica velike fiskalne potpore koja je pružena od izbijanja pandemije.

Predviđa se da će se karakter fiskalne politike nastaviti pooštravati, ali tek neznatno u 2025. i 2026. te potom znatnije u 2027., kada bi se trebala postupno ukinuti potrošnja financirana bespovratnim sredstvima iz programa NGEU. Međutim, pretpostavke povezane s fiskalnom politikom neizvjesne su.^[6] Diskrecijske mjere fiskalne politike uključene u osnovni scenarij, koje proizlaze iz nacrta proračunskih planova vlada, upućuju na nešto veći stupanj pooštravanja u 2025. nego što je predviđeno u projekcijama iz rujna. Razlog za to uglavnom su nove mjere zbog kojih su se povećali izravni porezi i doprinosi za socijalno osiguranje u nekoliko država. Pooštravanje će djelomično neutralizirati kontinuirani rast javnog ulaganja i veći fiskalni transferi te popuštanje utjecaja nediskrecijskih činitelja.^[7] Predviđa se da će se karakter fiskalne politike u 2026. tek neznatno pooštriti, što upućuje na popuštanje u odnosu na prethodne projekcije.^[8] Relativno snažno pooštrenje karaktera fiskalne politike i diskrecijskih mjera fiskalne politike u 2027. u prvom redu proizlazi iz pretpostavke o smanjenju javnog ulaganja i fiskalnih transfera koje je povezano s istekom financiranja bespovratnim sredstvima iz programa NGEU. Pretpostavlja se da će se i realni rast državne potrošnje, nakon velikog povećanja u 2024., od 2025. znatno usporiti. Općenito gledajući, revizije diskrecijskih mjera fiskalne politike u odnosu na projekcije iz rujna upućuju na blago fiskalno popuštanje tijekom projekcijskog razdoblja, čiji bi kumulativni iznos u razdoblju od 2024. do 2026. trebao biti gotovo jednak 0,1 postotnom bodu BDP‑a. To je popuštanje u prvom redu povezano s fiskalnim transferima, koji više nego neutraliziraju povećanja poreza i doprinosa za socijalno osiguranje.

Proračunski saldo europodručja trebao bi se tijekom projekcijskog razdoblja tek postupno poboljšavati, dok bi se omjer duga i BDP‑a trebao blago povećati i potom se uglavnom stabilizirati (Tablica 4.). Nakon većeg smanjenja procijenjenog za 2024. predviđa se da će se manjak europodručja tek neznatno promijeniti i pasti malo ispod referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a u 2027. To je kretanje uglavnom u skladu s predviđenim poboljšanjem ciklički prilagođenog primarnog manjka, za koje se smatra da će nadmašiti povećanje plaćanja kamata. Očekuje se mala ciklička komponenta, koja bi se u 2024. trebala malo pogoršati i potom do 2027. ostati blago negativna. U odnosu na projekcije iz rujna proračunski saldo revidiran je blago naviše za 2024. i 2025., ali je za 2026. nepromijenjen. Razlog tomu uglavnom su opisane revizije nediskrecijskih činitelja na strani prihoda i mjere konsolidacije. U razdoblju od 2024. do 2026. predviđa se malo povećanje omjera duga i BDP‑a europodručja jer će kontinuirani, premda sve manji, primarni manjkovi i pozitivna usklađivanja manjka i duga više nego neutralizirati povoljne razlike između kamatnih stopa i stopa rasta. Predviđa se da će se omjer duga i BDP‑a pred kraj projekcijskog razdoblja stabilizirati. U odnosu na projekcije iz rujna revidiran je naniže za cijelo projekcijsko razdoblje, što je uglavnom posljedica povoljnih baznih učinaka (nazivnika) u 2023. nakon revizija referentnih vrijednosti nacionalnih računa u 2024.

5. Cijene i troškovi

Predviđa se da će ukupna inflacija ponovno blago porasti u posljednjem tromjesečju 2024., nakon čega bi se trebala smanjiti i od drugog tromjesečja 2025. biti na razinama oko ESB‑ova inflacijskog cilja od 2 % (Grafikon 6. i Grafikon 7.). Ukupna inflacija trebala bi se povećati do kraja godine, uglavnom zbog baznih učinaka povezanih s cijenama energije, te se nakon toga ponovno početi smanjivati. Očekuje se da će se inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane početkom 2025. početi smanjivati i da će u 2027. dosegnuti 1,9 % pod utjecajem komponente usluga. Općenito gledajući, pretpostavlja se postupno daljnje smanjivanje ukupne inflacije tijekom projekcijskog razdoblja, koje će u 2027. prekinuti blago privremeno povećanje zbog fiskalnih mjera povezanih sa zelenom tranzicijom.

Grafikon 6.

Inflacija mjerena HIPC‑om za europodručje

(godišnje promjene u postotcima)

Grafikon 7.

Inflacija mjerena HIPC‑om za europodručje – raščlamba na glavne komponente

(godišnje promjene u postotcima, doprinosi u postotnim bodovima)

Inflacija cijena energije trebala bi ostati negativna u velikom dijelu 2025. te potom ponovno postati pozitivna kasnije u projekcijskom razdoblju. Očekuje se da će inflacija cijena energije ostati negativna do trećeg tromjesečja 2025., u prvom redu zbog pretpostavki o silaznoj krivulji cijena nafte, i da će nakon toga ponovno zabilježiti pozitivne vrijednosti, uglavnom zbog baznih učinaka povezanih s cijenama goriva (Grafikon 7.). U prvoj polovici 2025. očekuje se kolebljivost inflacije cijena energije, koja će među ostalim proizlaziti iz ukidanja dijela fiskalnih mjera povezanih s energijom.^[9] Općenito gledajući, inflacija cijena energije trebala bi ostati slaba te bi njezine stope u 2026. i 2027. trebale biti pozitivne, ali niže od povijesnih prosjeka (Grafikon 8., dio a)). Predviđeno povećanje u 2027. u prvom redu posljedica je uglavnom privremenog pozitivnog utjecaja provedbe paketa EU‑a »Spremni za 55 %«, a posebno novog sustava trgovanja emisijama (ETS2) koji se odnosi na grijanje zgrada i goriva za prijevozna sredstva (detaljnije u Okviru 2.).

Očekuje se da će se inflacija cijena hrane u 2025. povećati te da će se potom neznatno smanjiti i zadržati na približno jednakim razinama (Grafikon 8., dio b)). Inflacija cijena hrane u proteklim je mjesecima porasla te je u listopadu iznosila 2,9 %, u prvom redu zbog učinaka nepovoljnih vremenskih uvjeta. Do sredine 2025. očekuje se njezino povećanje do stopa od približno 3,2 %, koje će barem u početku biti potaknuto inflacijom cijena neprerađenih prehrambenih proizvoda i pretpostavljenim znatnim povećanjima cijena sirovina. Predviđa se da će se do 2027. smanjiti na prosječno 2,2 % zbog slabljenja pritisaka povezanih s energijom i troškovima rada u srednjoročnom razdoblju i da će dati skroman doprinos ukupnoj inflaciji (Grafikon 7.).

Grafikon 8.

Izgledi za inflaciju cijena energije i cijena hrane mjerenu HIPC‑om

a) inflacija cijena energije mjerena HIPC‑om

(godišnje promjene u postotcima)

b) inflacija cijena hrane mjerena HIPC‑om

(godišnje promjene u postotcima)

Očekuje se da će se inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane smanjiti s 2,9 % u 2024. na 1,9 % u 2027., uglavnom zbog umjerenog slabljenja inflacije cijena usluga (Grafikon 9.). Stopa inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane od početka 2024. relativno je nepromijenjena. Pritom se rast cijena industrijskih proizvoda bez energije malo smanjio na stope niže od dugoročnijih prosjeka a inflacija cijena usluga relativno je perzistentna te se od studenoga 2023. zadržala na približno jednakim stopama od oko 4 %. Predviđeno smanjenje inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane od 2025. proizlazit će iz postupnog smanjivanja inflacije cijena usluga, koje će biti potaknuto daljnjim slabljenjem utjecaja prošlih šokova, i iz ublažavanja pritisaka troškova rada. Općenitije gledajući, smanjenje inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane posljedica je preostalog negativnog djelovanja sve slabijih neizravnih učinaka prošlih šokova povezanih s cijenama energije kao i daljnjeg prijenosa negativnog utjecaja mjera ESB‑ove monetarne politike u razdoblju od prosinca 2021. do rujna 2023. Očekuje se da će to djelovanje na smanjenje inflacije biti postojano i da će oslabjeti tek pred kraj projekcijskog razdoblja.

Grafikon 9.

Inflacija mjerena HIPC‑om za europodručje bez energije i hrane

(godišnje promjene u postotcima)

U odnosu na projekcije iz rujna 2024. izgledi za ukupnu inflaciju mjerenu HIPC‑om revidirani su naniže za 0,1 postotni bod za 2024. i 2025., a za 2026. nisu revidirani (Grafikon 10.). Mala revizija naviše inflacije cijena hrane za 2024. više je nego neutralizirana revizijom naniže inflacije cijena energije. Neznatna revizija naniže inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane tijekom cijelog projekcijskog razdoblja vidljiva je samo u zaokruženim godišnjim prosječnim vrijednostima za 2026. Dok je u početku ta revizija povezana s iznenađenjima u proteklim mjesecima, odnosno stopama inflacije cijena usluga koje su bile niže od očekivanih, kasnije u projekcijskom razdoblju u većoj je mjeri povezana s revizijama naniže izgleda za gospodarski rast i plaće. Revizija naviše inflacije cijena hrane tijekom cijelog projekcijskog razdoblja uglavnom je posljedica nedavnih ostvarenja koja su bila bolja od očekivanih i pretpostavki o višim cijenama prehrambenih sirovina. Inflacija cijena energije revidirana je naniže za 2024. i 2025. zbog ostvarenja koja su bila slabija od očekivanih i revizije naniže pretpostavki o cijenama nafte i električne energije, unatoč pretpostavkama o malo višim cijenama plina (Okvir 1.).

Grafikon 10.

Revizije projekcije inflacije u odnosu na projekcije iz rujna 2024.

(postotni bodovi)

Okvir 2.
Procjena utjecaja politika tranzicije povezanih s klimatskim promjenama na rast i inflaciju

U sljedećim godinama stupit će na snagu daljnje mjere politike za postizanje ciljeva EU‑a koji se odnose na smanjenje emisija stakleničkih plinova. U ovom se okviru procjenjuje utjecaj promjena zelenih diskrecijskih fiskalnih mjera pojedinačnih država na rast i inflaciju tijekom projekcijskog razdoblja. Fiskalna mjera smatra se zelenom mjerom ako ima pozitivan utjecaj u smislu sprječavanja klimatskih promjena ili prilagodbe tim promjenama. U okviru se razmatra i mogući utjecaj novog sustava EU‑a za trgovanje emisijama (ETS2) na inflaciju u 2027.

U skladu s osnovnim projekcijama zelene diskrecijske fiskalne mjere pojedinačnih država imaju godišnji utjecaj od najviše –0,1 postotnog boda na rast i najviše 0,2 postotna boda na inflaciju u europodručju (plavi stupci u Grafikonu). Naime, očekuje se da će se nepovoljan utjecaj na rast BDP‑a tijekom projekcijskog razdoblja blago povećati, i to s razina blizu nule u 2024. na približno –0,1 postotni bod u 2026. i 2027. Utjecaj na inflaciju mjerenu HIPC‑om trebao bi u 2024. i 2025. iznositi oko 0,2 postotna boda, u 2026. bi se trebao smanjiti na 0,1 postotni bod te se u 2027. približiti nuli. On uglavnom proizlazi iz mjera koje utječu na komponentu energije, i to posebno mjera povezanih s određivanjem cijena ugljika i porezima na energiju.^[10] Općenito gledajući, utjecaj nacionalnih mjera malo je veći nego što je procijenjeno u prosincu 2023., ali je i dalje relativno ograničen. To je uglavnom posljedica vrlo postupnog uvođenja mjera koje izravno utječu na cijene, kao što su nacionalne mjere povezane s određivanjem cijena ugljika.^[11]

Grafikon

Utjecaj zelenih diskrecijskih fiskalnih mjera pojedinačnih država na rast i inflaciju u osnovnim projekcijama iz prosinca 2024.

a) rast realnog BDP‑a	b) inflacija mjerena HIPC‑om
(postotni bodovi)	(postotni bodovi)

U sljedeće tri godine, usporedno s primjenom nacionalnih mjera, određivanje cijena ugljika u EU‑u proširit će se na nove sektore, što će vjerojatno utjecati na rast, inflaciju i javne financije (Tablica). U okviru paketa »Spremni za 55 %« postojeći sustav EU‑a za trgovanje emisijama (ETS1) proširit će se na sektore zrakoplovstva i brodarstva te na energetski intenzivne industrijske sektore, a postupno će se ukinuti besplatne emisijske jedinice.^[12] Na robu iz energetski intenzivnih industrijskih sektora koja se uvozi u EU primjenjivat će se mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (engl. carbon border adjustment mechanism, CBAM). Nadalje, uvođenjem sustava ETS2 u 2027. obuhvatit će se emisije koje nastaju grijanjem zgrada i emisije iz goriva za prijevozna sredstva, što će vjerojatno imati najvažniji izravan utjecaj na inflaciju. Te mjere mogu i neizravno utjecati na inflaciju zbog utjecaja na uvozne i proizvođačke cijene. Ako se kućanstvima ne pruži naknada, takav utjecaj na povećanje cijena može utjecati i na potrošnju kućanstava i nepovoljno djelovati na rast. Međutim, s obzirom na to da se dio prihoda od sustava ETS1 i ETS2 ulaže u energetsku učinkovitost i niskougljične tehnologije, neto učinci na rast još nisu jasni.

Tablica

Ključne mjere povezane s cijenama ugljika u EU‑u

Mjera	Ključni elementi
ETS1	na snazi za električnu energiju, a djelomično za brodarstvo i zrakoplovstvo od 2024.: početak postupnog ukidanja besplatnih emisijskih jedinica za zrakoplovstvo, veća obuhvaćenost emisija brodarstva od 2026.: početak postupnog ukidanja besplatnih emisijskih jedinica za energetski intenzivne industrijske sektore
ETS2	od 2027.: primjena na emisije koje nastaju grijanjem zgrada i emisije iz goriva za prijevozna sredstva te emisije iz malih industrijskih postrojenja
CBAM	od 2026.: uvezena roba iz energetski intenzivnih industrijskih sektora oporezivat će se u skladu s cijenom ugljika u okviru sustava ETS1 (osim ako u državi izvoznici postoji istovjetno oporezivanje)

Cijena ugljika u okviru sustava ETS2 vjerojatno će se prenijeti na potrošače, ali neizvjesno je koliko će iznositi. Slično kao u sustavu ETS1, emisijskim jedinicama u sustavu ETS2 trguje se i njihovu će cijenu odrediti tržište. Cijena emisijske jedinice u okviru sustava ETS2 još nije poznata jer trgovanje nije započelo. Međutim, Direktivom o ETS‑u^[13] predviđeno je sljedeće: ako u prvim godinama prosječna cijena u razdoblju od dva uzastopna mjeseca premaši graničnu vrijednost od 45 EUR/tCO₂ (po toni emisija CO₂ na temelju cijena iz 2020.) ili ako se cijena prebrzo poveća, dodatne emisijske jedinice oslobađaju se iz rezerve za stabilnost tržišta kako bi cijene ostale ispod tog praga. Dobavljači uzlazno u lancu opskrbe morat će platiti za emisije iz svojih proizvoda, a čini se vjerojatnim da će troškove prenijeti na potrošače. Stoga se očekuje izravan utjecaj na inflaciju cijena energije mjerenu HIPC‑om. Opseg tog utjecaja ovisit će, među ostalim, o kretanjima cijena u okviru sustava ETS2. S obzirom na to da nema tržišnih informacija o vjerojatnoj razini cijena u 2027., u osnovnim projekcijama pretpostavlja se cijena na razini praga, tj. na razini od 59 EUR/tCO₂ na temelju očekivanih cijena za 2027.^[14]

Utjecaj na inflaciju mjerenu HIPC‑om neizvjestan je i mogao bi se kretati u rasponu od 0,0 postotnih bodova do 0,4 postotna boda u 2027., dok se u 2028. predviđa znatno manji utjecaj. Osim neizvjesnosti povezane s cijenom u okviru sustava ETS2, još nisu jasni ni brzina i opseg prijenosa na potrošačke cijene. Premda se promjene troškovnih pritisaka povezanih s energentima obično brzo prenose na potrošače, može se očekivati prijenos s određenim vremenskim odmakom iz sljedećih razloga: (1) poduzeća tek u 2028. moraju predati dozvole u okviru sustava ETS2 za 2027., (2) u nekim državama cijene potrošačkih ugovora o opskrbi plinom ponovno se određuju tek s određenim vremenskim odmakom te (3) administrativno regulirane cijene i fiskalne mjere mogle bi u početku imati nepovoljan utjecaj.^[15] Nadalje, neizvjesni su i planirani prelasci s postojećih nacionalnih sustava na sustav ETS2.^[16] Procjene stručnjaka Eurosustava, koje ovise o nizu vjerojatnih pretpostavki povezanih s razinom cijena u okviru sustava ETS2, brzinom i opsegom prijenosa te načinima prelaska na ETS2 u državama s postojećim nacionalnim sustavima, upućuju na to da bi utjecaj na inflaciju mjerenu HIPC‑om u 2027. mogao iznositi između 0,0 postotnih bodova i 0,4 postotna boda, dok se predviđa znatno manji utjecaj u 2028.^[17] Utjecaj bi mogao biti manji u slučaju velike, preventivne zamjene fosilnih goriva u kućanstvima i/ili u slučaju da vlade donesu mjere za ublažavanje. Očekuje se da će druge mjere iz paketa »Spremni za 55 %« osim sustava ETS2, na primjer uvođenje CBAM‑a, imati tek manji utjecaj.

Nakon projekcijskog razdoblja mogla bi dodatno porasti cijena u okviru sustava ETS2, no takva povećanja bila bi blaža smanji li se udio fosilnih goriva u potrošačkoj košarici. U nizu studija u literaturi očekuju se znatno više cijene do 2030. (nakon prestanka primjene mehanizma cjenovnog praga).^[18] Procjene o višim cijenama zasnivaju se na pretpostavci da će druge, komplementarne politike smanjenja emisija (npr. odredbe o povećanju energetske učinkovitosti ili zabrani vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem) biti samo djelomično učinkovite. Pretpostavi li se takav rast cijena, poticajni utjecaj na inflaciju koji bi nakon 2029. proizlazio iz spomenutih politika bio bi znatan, dok se u osnovnom scenariju trenutačno pretpostavlja da će uvođenje sustava ETS2 dovesti do privremenih učinaka tek u 2027., a u manjoj mjeri i u 2028. Osim toga, cijene će vjerojatno biti kolebljivije. Naposljetku, u dugoročnijem razdoblju, utjecaj budućih promjena cijena u okviru sustava ETS2 na inflaciju cijena energije mjerenu HIPC‑om mogao bi biti blaži smanje li se udio fosilnih goriva u kombinaciji izvora energije i izdatci kućanstava za ta goriva.

Predviđa se da će rast nominalnih plaća u početku i dalje biti povećan, ali da će se potom postupno smanjivati, djelomično zato što će realne plaće dosegnuti razine koje su prevladavale prije snažnog povećanja inflacije. Procjenjuje se da se rast naknade po zaposlenom u trećem tromjesečju 2024. smanjio na 4,5 %, što je u skladu s projekcijama iz rujna.^[19] Rast plaća trebao bi se i dalje postojano smanjivati, i to s prosječne stope od 4,6 % u 2024. na 2,8 % u 2027. (Grafikon 11.). Razlog tomu uglavnom je očekivano smanjenje rasta dogovorenih plaća, koje je dijelom povezano s manjim povećanjima minimalnih plaća. Istodobno bi doprinos rasta ukupno isplaćenih plaća u odnosu na dogovorene plaće u 2024. trebao biti zanemariv, ali relativno stabilan i umjeren u sljedećim godinama. Nakon nedavnih revizija podataka iz nacionalnih računa procjenjuje se da su se realne plaće u trećem tromjesečju 2024. vratile na razine zabilježene početkom 2022. Premda to upućuje na manje pritiske povezane s naknadom za inflaciju, i dalje vlada nestašica radne snage na tržištu rada, što je jedan od razloga zašto je rast plaća i dalje povećan u odnosu na povijesnu prosječnu razinu od 2,3 %. U odnosu na projekcije iz rujna 2024. rast naknade po zaposlenom za 2024. revidiran je naviše za 0,1 postotni bod zbog iznenađujućih ostvarenja, ali je u sljedećim godinama revidiran naniže za 0,3 postotna boda u skladu s predviđenom nižom stopom nezaposlenosti.

Grafikon 11.

Naknada po zaposlenom

(godišnji postotni bodovi)

Predviđa se da će se rast jediničnih troškova rada u 2025. i 2026. smanjiti, čemu će pridonijeti rast produktivnosti i smanjenje rasta plaća. Procjenjuje se da je rast jediničnih troškova rada u trećem tromjesečju 2024. iznosio 4,5 %. Njegov snažan pad do prosječne razine od 2,0 % očekuje se do 2027.^[20] Bez obzira na to, ostat će iznad povijesnog prosjeka od 1,8 %. U odnosu na projekcije iz rujna 2024. rast jediničnih troškova rada revidiran je naviše za 0,2 postotna boda za 2024. i naniže za 0,1 postotni bod za 2026.

Općenito gledajući, domaći cjenovni pritisci mjereni rastom deflatora BDP‑a trebali bi se nastaviti smanjivati, pri čemu će profitne marže apsorbirati pritiske troškova rada u kratkoročnom razdoblju (Grafikon 12.). Procjenjuje se da je godišnja stopa rasta deflatora BDP‑a brzo pala u 2024. i u prosjeku iznosila 2,9 % u toj godini (nakon 5,9 % u 2023.), ali predviđa se da će postupnije padati tijekom projekcijskog razdoblja i u prosjeku iznositi 2,1 % u 2027. Očekuje se da će rast jedinične dobiti i dalje apsorbirati relativno snažan rast troškova rada, ali samo u kratkoročnom razdoblju.^[21] U uvjetima umjerenijeg rasta jediničnih troškova rada te i dalje ograničenih drugih ulaznih troškova, rast profitne marže trebao bi od 2025. jačati, čemu će pridonijeti gospodarski oporavak i jačanje rasta produktivnosti. Stoga bi od 2025. trebao ponovno pozitivno pridonositi domaćim cjenovnim pritiscima. U odnosu na projekcije iz rujna 2024. rast deflatora BDP‑a za 2024. revidiran je neznatno naniže, za 2025. ostaje nepromijenjen, a za 2026. revidiran je neznatno naviše. Rast profitne marže revidiran je neznatno naniže za 2024. i naviše za 2025. i 2026., što uvelike neutralizira odgovarajuće revizije rasta jediničnih troškova rada naviše i naniže.

Grafikon 12.

Domaći cjenovni pritisci

a) deflator BDP‑a i njegove komponente	b) deflator BDP‑a i njegove komponente: revizije u odnosu na projekcije iz rujna 2024.
(godišnje stope promjene, doprinosi u postotnim bodovima)	(doprinosi u postotnim bodovima)

Očekuje se da će se inflacija uvoznih cijena povećati, ali ostati niža od 2 % tijekom cijelog projekcijskog razdoblja. Rast deflatora uvoza trebao bi se povećati s –0,6 % u 2024. na 1,6 % u 2025. i 1,7 % u 2027. Podatci za 2024. i 2025. revidirani su naniže u skladu s revizijama naniže izvoznih cijena konkurenata i unatoč deprecijaciji eura na koju upućuju tehničke pretpostavke (Okvir 1.).

6. Analiza osjetljivosti

Alternativna kretanja cijena energije

Buduća kretanja cijena energenata i dalje su vrlo neizvjesna i alternativna kretanja cijena nafte i plina znatno bi utjecala na gospodarske izglede, osobito inflaciju. Premda se projekcije stručnjaka temelje na tehničkim pretpostavkama opisanima u Okviru 1., u ovoj analizi osjetljivosti alternativna niža i viša kretanja proizlaze iz 25. i 75. percentila gustoća neutralnih na rizik koje su izvedene iz opcija za cijene nafte i plina.^[22] Alternativna kretanja cijena nafte simetrično su raspoređena oko osnovnog scenarija, što je posljedica uglavnom uravnoteženih rizika. Za razliku od toga, distribucija cijena plina upućuje na pozitivne rizike za tehničke pretpostavke (Grafikon 13.), što je vjerojatno posljedica neizvjesnosti na strani ponude. Neizvjesnost je povezana s predstojećim istekom sporazuma o tranzitu plina između Ukrajine i Rusije, kao i s nedavnim kašnjenjima u projektima opskrbe ukapljenim prirodnim plinom. Za cijene nafte i za cijene plina uzima se u obzir pretpostavka stalnih cijena. U oba slučaja izračunava se sintetički indeks cijena energije (ponderirani prosjek kretanja cijena nafte i plina) a učinci se procjenjuju makroekonomskim modelima ESB‑a i Eurosustava. Rezultati su prikazani u Tablici 6.

Grafikon 13.

Alternativna kretanja pretpostavki o cijenama energije

a) pretpostavka o cijenama nafte

(u USD po barelu)

b) pretpostavka o cijenama plina

(u EUR po megavatsatu)

Alternativna kretanja tečaja

Ovom analizom osjetljivosti procjenjuju se posljedice alternativnih kretanja tečaja za osnovne projekcije. Tehničke pretpostavke o tečajevima iz osnovnih projekcija smatraju se nepromijenjenima tijekom projekcijskog razdoblja. Alternativna niža i viša kretanja proizlaze iz 25. i 75. percentila gustoća neutralnih na rizik izvedenih iz opcija za tečaj USD/EUR na dan 20. studenoga 2024. (Grafikon 14.). Učinci alternativnih kretanja procjenjuju se s pomoću makroekonomskih modela ESB‑a i Eurosustava. Prosječni učinak na rast proizvodnje i inflaciju prema tim modelima prikazan je u Tablici 7.

Grafikon 14.

Alternativna kretanja tečaja USD/EUR