Pregled

Pandemija bolesti COVID-19 koja još traje utjecala je na gospodarsku aktivnost i u prvom tromjesečju 2021. zbog produljenja strogih mjera za sprječavanje njezina širenja i pojave uskih grla na strani ponude. Unatoč tomu pad proizvodnje ograničen je zbog učinaka učenja jer se gospodarski subjekti bolje prilagođuju pandemiji te zahvaljujući potpori politika, kontinuiranom oporavku inozemne potražnje i otpornosti sektora prerađivačke industrije.^[1]

Napredak u borbi protiv pandemije u posljednje vrijeme trebao bi dovesti do znatnog oporavka od drugog tromjesečja ove godine nadalje. Brža provedba cijepljenja i pad stopa novozaraženih koji je prati u drugoj polovici 2021. trebali bi omogućiti brzo popuštanje mjera za sprječavanje širenja zaraze, koje su u prvoj polovici godine bile strože nego što se očekivalo. Ipak, pretpostavlja se da će te mjere biti potpuno ublažene tek početkom 2022., što je u skladu s prethodnim projekcijama. Pod uvjetom da se te pretpostavke ostvare, predviđa se da će gospodarska aktivnost u europodručju u drugom tromjesečju 2021. ponovno porasti te, potaknuta naglim porastom osobne potrošnje i ublažavanjem uskih grla na strani ponude, znatno jačati u drugoj polovici godine. To bi trebalo omogućiti da realni BDP premaši razinu iz razdoblja prije krize od prvog tromjesečja 2022., što je jedno tromjesečje ranije nego što se prethodno predviđalo.

U odnosu na projekcije iz ožujka 2021. snažniji su izgledi za gospodarski rast u 2021. i 2022. Oni proizlaze iz pretpostavke da će pandemija imati manji utjecaj na gospodarstvo s obzirom na napredak u provedbi akcija cijepljenja, znatne dodatne mjere fiskalne politike koje se djelomično financiraju iz programa »Next Generation EU« te poboljšanje izgleda za inozemnu potražnju zbog potpore u obliku najnovijih paketa fiskalne politike u Sjedinjenim Američkim Državama. Očekuje se da će mjere monetarne, fiskalne i makrobonitetne politike polučiti uspjeh u sprječavanju većeg širenja učinaka financijskim kanalima i ograničavanju gospodarskih posljedica krize. Stoga se očekuje da će razina realnog BDP‑a do kraja 2022. biti svega 1,3 % niža nego što se očekivalo u projekcijama objavljenima prije početka pandemije.^[2]

Očekuje se da će inflacija, koju potiču privremeni čimbenici rasta, u 2021. dosegnuti 1,9 % prije nego se smanji i ponovno bude na razinama od 1,5 % u 2022. i 1,4 % u 2023. s obzirom na i dalje slabe pritiske na strani potražnje i pretpostavke o smanjenju cijena nafte. Povećanje ukupne inflacije u 2021. posljedica je ukidanja smanjene stope PDV‑a u Njemačkoj, povećanja stope inflacije cijena energije zbog pozitivnih baznih učinaka te povećanih ulaznih troškova povezanih s poremećajima na strani ponude. Budući da bi ti privremeni čimbenici početkom 2022. trebali oslabjeti, tijekom 2022. i 2023. ne očekuju se znatnije promjene inflacije mjerene HIPC‑om. Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane trebala bi ojačati, i to snažnije nego što je predviđeno u projekcijama iz ožujka 2021., usporedno s gospodarskim oporavkom i smanjenjem neiskorištenosti gospodarskih kapaciteta. Predviđa se i povećanje inflacije cijena hrane mjerene HIPC‑om. Te učinke na rast ukupne inflacije tijekom projekcijskog razdoblja uglavnom će neutralizirati smanjenja predviđene inflacije cijena energije mjerene HIPC‑om, koja proizlaze iz pada krivulje terminskih cijena nafte. U odnosu na projekcije stručnjaka ESB‑a iz ožujka 2021. ukupna inflacija za 2021. i 2022. revidirana je naviše zbog povoljnijih kretanja u pogledu neiskorištenosti gospodarskih kapaciteta i pozitivnih učinaka cijena sirovina.

S obzirom na kontinuiranu neizvjesnost povezanu s tijekom pandemije i razmjerima dugoročnijih posljedica za gospodarstvo, ponovno su pripremljena dva alternativna scenarija: optimistični scenarij u kojem se pretpostavlja brži prestanak zdravstvene krize i pesimistični scenarij u kojem se predviđa dulje trajanje pandemije. Ti alternativni scenariji izloženi su u odjeljku 5.

1. Ključne pretpostavke na kojima se temelje projekcije

Osnovni scenarij za projekcije iz lipnja 2021. temelji se na pretpostavkama o brzom popuštanju mjera za sprječavanje širenja zaraze i prevladavanju zdravstvene krize do prvih mjeseci 2022. U osnovnom scenariju pretpostavlja se da će se akcije cijepljenja provoditi u skladu sa strategijom EU‑a za opskrbu cjepivima.^[3] Međutim, pretpostavlja se da će neke mjere za sprječavanje širenja zaraze biti potrebne do početka 2022. zbog ograničenja na strani potražnje (kao što su spremnost stanovništva da se cijepi), pojave novih sojeva koronavirusa izvan europodručja i preostale neizvjesnosti u pogledu djelotvornosti cjepiva protiv njih. U odnosu na projekcije iz ožujka 2021. mjere za sprječavanje širenja zaraze u prvoj polovici 2021. znatno su strože, ali se pretpostavlja da će do kraja godine dosegnuti niže razine predviđene u prethodnim projekcijama. To upućuje na brže popuštanje mjera u drugoj polovici 2021. U prosjeku su slične pretpostavke povezane s tijekom pandemije u međunarodnom okružju (premda postoje jasne razlike među pojedinačnim državama). Scenariji koji se temelje na alternativnim pretpostavkama o tijeku pandemije i razmjerima dugoročnijih posljedica za gospodarstvo prikazani su u odjeljku 5.

Znatne mjere monetarne i fiskalne politike, uključujući paket »Next Generation EU« (NGEU), podupirat će prihode i agregatnu potražnju, pridonijeti sprječavanju masovnog zatvaranja radnih mjesta i stečajeva te ograničavanju nepovoljne povratne sprege između financijskog sustava i realnog sektora. Osim mjera monetarne politike koje je do krajnjeg datuma ovih projekcija poduzeo ESB, osnovni scenarij sadržava i diskrecijski poticaj fiskalne politike povezan s krizom izazvanom bolešću COVID‑19 i oporavkom, uključujući mjere koje se financiraju iz paketa NGEU. Taj diskrecijski poticaj iznosi oko 4½ % BDP‑a u 2021. te 1½ % BDP‑a u 2022. i 1¼ % BDP‑a u 2023. (odjeljak 3.). Državna jamstva za kredite i injekcije kapitala trebali bi i dalje pridonositi ublažavanju likvidnosnih poteškoća. Nadalje, nadzornim i makrobonitetnim politikama oslobođeno je više kapitala banaka za apsorpciju gubitaka i potporu kreditiranju realnog gospodarstva. Naime, oslobođeni su zaštitni slojevi kapitala, izdane su upute da se smanji procikličko rezerviranje i donesene su mjere za očuvanje kapaciteta pokrića gubitaka u bankama. Pretpostavlja se da će se mjerama monetarne, fiskalne i bonitetne politike tijekom projekcijskog razdoblja uglavnom uspješno sprječavati ozbiljna nepovoljna povratna sprega između financijskog sustava i realnog sektora.

2. Realno gospodarstvo

U prvom tromjesečju 2021. došlo je do ponovnog pada realnog BDP-a. Prema podatcima Eurostata realni BDP smanjio se za 0,3 % u prvom tromjesečju.^[5] To je uglavnom u skladu sa smanjenjem predviđenim u osnovnom scenariju iz ožujka 2021. Premda su se pojavila neka uska grla na strani ponude i mjere za sprječavanje širenja zaraze bile su strože nego što se predviđalo, utjecaj mjera na gospodarsku aktivnost bio je neutraliziran učincima učenja zbog kontinuirane prilagodbe gospodarskih subjekata tim mjerama. Općenito gledajući, realni BDP u prvom tromjesečju 2021. bio je za 5,1 % niži od razine zabilježene u četvrtom tromjesečju 2019.

Očekuje se da će realni BDP u drugom tromjesečju 2021. porasti, što je u skladu sa znatnim poboljšanjem pokazatelja raspoloženja (Grafikon 1.). Mnoge su države europodručja u travnju 2021. produljile i dodatno pooštrile mjere zatvaranja, ali već je u svibnju došlo do stanovitog popuštanja koje se vjerojatno nastavlja u lipnju. Slično kao u prethodnim tromjesečjima, čini se da su mjere za sprječavanje širenja zaraze manje poremetile aktivnost u sektoru prerađivačke industrije (npr. indeks PMI sektora prerađivačke industrije u europodručju u svibnju se povećao na 63,1) i imale nepovoljniji utjecaj na aktivnost u uslužnom sektoru. No potonji sektor pokazuje znakove oporavka (indeks PMI aktivnosti sektora usluga u europodručju u svibnju je iznosio 55,2). Povećanje aktivnosti poduprijet će se i ciljanim fiskalnim mjerama. Općenito gledajući, očekuje se da će se realni BDP u drugom tromjesečju povećati za 1,4 % (u odnosu na povećanje od 1,3 % predviđeno u projekcijama iz ožujka 2021.).

Predviđa se snažno jačanje aktivnosti tijekom druge polovice 2021. zbog očekivanog popuštanja mjera za sprječavanje širenja zaraze. Očekivano jačanje aktivnosti temelji se na nekoliko pretpostavki kao što su brzo popuštanje mjera za sprječavanje širenja zaraze, daljnje smanjenje neizvjesnosti, jačanje pouzdanja zbog povećanja broja cijepljenih, poticajne mjere fiskalne i monetarne politike te djelomični oporavak potražnje, koja je bila potisnuta. Unatoč potpori koju mu pruža kontinuiran, snažan oporavak inozemne potražnje, jačanje aktivnosti uglavnom će biti potaknuto snažnim oporavkom domaće potražnje, osobito u trećem tromjesečju, jer se očekuje postupno ponovno otvaranje većeg broja gospodarskih sektora. U drugoj polovici godine trebalo bi doći i do ublažavanja ostalih čimbenika koji su u prvoj polovici godine utjecali na smanjenje aktivnosti, uključujući manjak mikročipova, za koji se procjenjuje da je pogodio automobilski i tehnološki sektor. Osim toga, predviđa se da će povećanju ulaganja u nekim državama pridonijeti paket NGEU. Očekuje se da će realni BDP premašiti razinu iz razdoblja prije krize u prvom tromjesečju 2022., što je jedno tromjesečje ranije nego što se očekivalo u projekcijama iz ožujka 2021. Njegova razina u posljednjem tromjesečju 2022. trebala bi biti za 1,3 % niža od one očekivane u projekcijama koje su objavljene prije izbijanja pandemije (Grafikon 2.).^[6]

Očekuje se da će glavni pokretač oporavka biti osobna potrošnja. Nakon pooštravanja mjera za sprječavanje širenja zaraze i produljenja njihove primjene od jeseni 2020. osobna potrošnja ponovno se znatno smanjila u prvom tromjesečju 2021., što je snažno pridonijelo slabljenju gospodarske aktivnosti. Zbog slabijeg kratkoročnog intenziteta potrošnje kućanstava, i to posebno na području usluga koje se zasnivaju na međuljudskim kontaktima, razina potrošnje niža je nego što se za prvu polovicu 2021. predviđalo u projekcijama iz ožujka 2021. Potrošnja je i dalje kolebljivija od kretanja realnog raspoloživog dohotka, koja su se stabilizirala zahvaljujući državnoj potpori, što dovodi do dodatnih naglih promjena stope štednje. U drugom tromjesečju očekuje se nastavak oporavka osobne potrošnje, koji bi se potom u drugoj polovici 2021. trebao znatno ubrzati kako se mjere za sprječavanje širenja zaraze budu sve više ublažavale, prije nego što osobna potrošnja u drugom tromjesečju 2022. dosegne razinu zabilježenu prije krize. Njezinom jačanju pridonose i postupno smanjenje neizvjesnosti te ponovno povećanje raspoloživog dohotka bez obzira na manje neto fiskalne transfere, osobito u 2022. Premda se očekuje da će osobna potrošnja biti ključni pokretač oporavka, u osnovnom scenariju ne predviđa se snažan doprinos dotad potisnute potražnje s obzirom na to da će velik iznos akumuliranog viška štednje uglavnom ostati nepotrošen (vidi Okvir 2. u nastavku).

Očekuje se da će se ulaganja u stambene nekretnine već u drugom tromjesečju 2021. vratiti na razinu zabilježenu prije pandemije. Ulaganja u stambene nekretnine umjereno su se povećala u prvom tromjesečju 2021. na razinu malo ispod one zabilježene prije pandemije. U sljedećem razdoblju inflacija cijena stambenih nekretnina, za koju se očekuje da će biti veća od troškova stanovanja i tako potaknuti pozitivne učinke Tobinova Q, te ponovno povećanje raspoloživog dohotka i pouzdanja potrošača trebali bi pridonijeti ulaganju u stambene nekretnine. Nadalje, očekuje se da će se dio viška akumulirane štednje upotrijebiti za ulaganje u stambene nekretnine. Nakon snažnog početnog zamaha ulaganje u stambene nekretnine trebalo bi se nastavljati snažno oporavljati u preostalom dijelu 2021. te u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja postupno bilježiti umjerenije stope rasta.

Predviđa se da će poslovna ulaganja i dalje biti otporna te da će se znatno oporaviti u 2021. i do kraja godine dosegnuti razinu zabilježenu prije krize. Poslovna ulaganja u drugoj polovici 2020. znatno su porasla i djelomično se oporavila nakon slabosti u prvoj polovici godine. S obzirom na slabu sveukupnu gospodarsku aktivnost i viškove kapaciteta njihovo kretanje u prvoj polovici 2021. vjerojatno je bilo slabije. Snažnije povećanje očekuje se u drugoj polovici 2021. usporedno s oporavkom globalne i domaće potražnje te većim rastom dobiti, a pridonijet će mu i povoljniji uvjeti financiranja i pozitivan utjecaj paketa NGEU na poslovna ulaganja. Međutim, povećanje stope bruto zaduženosti nefinancijskih društava tijekom pandemije trebalo bi ograničiti rast poslovnih ulaganja u projekcijskom razdoblju, bez obzira na velika gotovinska sredstva, jer poduzeća moraju poboljšati svoje bilančno stanje.

Očekuje se da će neto trgovinski doprinos u 2021. biti pozitivan i velik zahvaljujući snažnom rastu izvoza, dok ubrzanje rasta uvoza upućuje na uglavnom neutralan doprinos nakon toga. Dinamika pandemije do ovog trenutka nepovoljno djeluje na uvjete domaće potražnje i usporava uvoz te se predviđa da će on ove godine rasti manje od izvoza. U prvom tromjesečju 2021. trgovina unutar europodručja bila je smanjena zbog neizvjesnosti u pogledu trajanja privremenih poteškoća povezanih s novim uvjetima trgovine s Ujedinjenom Kraljevinom, uskih grla u globalnom logističkom sektoru i ograničenja na strani ponude, osobito u industriji poluvodiča. Ove godine trebao bi se smanjiti pozitivan jaz između trgovine u sektoru prerađivačke industrije i sektoru usluga a rani pokazatelji upućuju na postupno oživljavanje usluga povezanih s putovanjima u drugom tromjesečju. Očekuje se da će se udjeli na izvoznom tržištu oporaviti do kraja 2022. te da će se stabilizirati oko razina zabilježenih prije pandemije u srednjoročnom razdoblju, ali ostati malo slabiji u zemljama ovisnima o izvozu usluga povezanih s putovanjima. Naposljetku se očekuje da će rast uvoza biti jači nego što bi se moglo predvidjeti prema domaćoj potražnji zbog velike uvozne komponente u izvozu te solidnom uvozu usluga povezanih s turizmom u nekim sjevernim državama europodručja.

Stopa nezaposlenosti mogla bi ostati uglavnom nepromijenjena u 2021. i potom se vratiti na razinu iz razdoblja prije krize do kraja 2023. Smanjenje rasta zaposlenosti u prvom tromjesečju 2021., koje je bilo povezano s produljenjem mjera zatvaranja i povezanim padom aktivnosti, dovelo je do povećanja nezaposlenosti. Pretpostavlja se da će se velik dio radnika uključenih u programe očuvanja radnih mjesta vratiti u redoviti radni odnos zahvaljujući snažnom oporavku nakon pandemije. Stoga se očekuje da će stopa nezaposlenosti biti prilično stabilna u preostalom dijelu 2021., a tijekom sljedećih dviju godina trebala bi se postupno smanjivati te do kraja 2023. iznositi 7,3 %.

Oporavak rasta produktivnosti rada po zaposlenom predviđa se od drugog tromjesečja 2021. Zbog strožih mjera za sprječavanje širenja zaraze i povezane primjene programa očuvanja radnih mjesta produktivnost rada po zaposlenom u prvom tromjesečju 2021. ponovno se smanjila. Predviđa se da će se rast produktivnosti rada po zaposlenom u drugom tromjesečju 2021. oporaviti, dosegnuti najvišu razinu u trećem tromjesečju 2021. i potom se postupno smanjivati.

U odnosu na projekcije iz ožujka 2021. rast realnog BDP‑a u 2021. i 2022. revidiran je naviše. Rast u drugoj polovici 2021. revidiran je naviše, i to najviše za treće tromjesečje. Revizija proizlazi iz očekivanja o bržem popuštanju mjera za sprječavanje širenja zaraze, što je povezano s ubrzanom provedbom cijepljenja, dodatnom fiskalnom potporom i ponovnom procjenom utjecaja prethodno potisnute domaće potražnje na ponovno otvaranje gospodarskih sektora. Time se objašnjava glavnina revidiranoga godišnjeg rasta za 2021. i osobito za 2022., u kojoj je on u cijelosti posljedica učinaka prijenosa. Utjecaj pretpostavki uglavnom je neutralan jer negativan učinak viših cijena nafte i ukidanje dodatnih, ali privremenih mjera fiskalne potpore uglavnom neutralizira pozitivne učinke na rast, poduprte pretpostavkama o snažnijem rastu inozemne potražnje.

3. Fiskalni izgledi

Fiskalna politika i dalje ublažava makroekonomski utjecaj pandemije bolesti COVID‑19 u 2021. i podupire oporavak. Procjenjuje se da su izvanredni fiskalni poticaji u 2020. kao odgovor na pandemiju iznosili malo više od 4 % BDP‑a. Usporedno s nastavkom ograničenja povezanih s mjerama zatvaranja u 2021. vlade su produljile primjenu izvanrednih mjera, postupno ih povećale odnosno donijele nove mjere potpore. Iznos diskrecijskih poticaja povezanih s krizom procjenjuje se na gotovo 4½ % BDP‑a u 2021. (oko 1¼ postotnih bodova više nego u projekcijama iz ožujka 2021.). Većina dodatnih mjera privremena je i u 2022. se očekuje njihovo ukidanje. Neke su produljene i zajedno s ostalim mjerama oporavka, među kojima su mjere financiranja potrošnje iz paketa NGEU^[13], trebale bi proizvesti godišnji poticaj u visini otprilike 1½ % BDP‑a u 2022. i 1¼ % u 2023. Glavninu izvanrednih mjera potpore u 2021. čini dodatna potrošnja u obliku subvencija i transfera poduzećima, uključujući one u sklopu programa očuvanja radnih mjesta. Mjere klasificirane u »državnu potrošnju« uglavnom su posljedica viših izdataka za zdravstvo, među kojima su i plaće, povezanih s akcijama cijepljenja. Na strani prihoda mjere se odnose na smanjenja izravnih i neizravnih poreza.^[14] Udio dodatnih državnih ulaganja u paketima poticaja, koji je u 2020. bio ograničen, od 2021. veći je prije svega zbog očekivanih mjera koje se financiraju iz paketa NGEU. Uzimajući u obzir učinak bespovratnih sredstava iz paketa NGEU na prihodovnu stranu, koji iznosi oko 0,6 % BDP‑a na godinu, predviđa se da će fiskalna politika^[15] u 2021. biti ekspanzivna, da će se u 2022. pooštriti te u 2023. biti uglavnom neutralna.

Predviđa se da će se proračunski manjak europodručja u 2021. neznatno smanjiti te od 2022. znatnije smanjivati, dok bi iznos duga europodručja u 2021. trebao dosegnuti svoju najvišu razinu.^[16] Neznatno smanjenje proračunskog manjka u 2021. proizlazi iz malo bolje cikličke sastavnice i manjeg plaćanja kamata, koji više nego nadomještaju dodatne poticajne mjere koje nisu pokrivene bespovratnim sredstvima iz paketa NGEU na prihodovnoj strani. Znatno poboljšanje proračunskog salda u 2022. uglavnom proizlazi iz ukidanja većine izvanrednih poticajnih mjera povezanih s krizom i znatno povoljnije cikličke komponente. Predviđa se da će u 2023., uz pretpostavku uglavnom neutralne fiskalne politike i boljih cikličkih uvjeta, doći do daljnjeg poboljšanja ukupnog proračunskog salda, koji će iznositi –2,6 % BDP‑a. Očekuje se da će se plaćanje kamata tijekom projekcijskog razdoblja i dalje smanjivati te da će iznositi 1,1 % BDP‑a u 2023. Predviđa se da će dug europodručja u 2021. dosegnuti najvišu razinu od 99 % BDP‑a i potom se blago smanjivati. Njegovo smanjivanje u razdoblju od 2022. do 2023. uglavnom je posljedica povoljnih razlika između kamatnih stopa i stopa rasta, koje više nego nadomještaju postojane, premda sve manje, primarne manjkove. U odnosu na projekcije iz ožujka 2021. proračunski manjak te iznos duga europodručja revidirani su naviše, posebno za 2021., zbog dodatnih poticajnih mjera. Znatnija revizija iznosa državnog duga u 2021. objašnjava se baznim učincima iz 2020. povezanima s većim usklađenjem manjka i duga nego što je prethodno bilo predviđeno. To je između ostaloga posljedica reklasifikacije dijela potpora privatnom sektoru na račune države u nekim državama.

4. Cijene i troškovi

Predviđa se da će inflacija mjerena HIPC‑om tijekom 2021. znatno porasti, ponovno pasti početkom 2022. i nakon toga u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja ostati uglavnom nepromijenjena (Grafikon 3.). Predviđa se da će stopa ukupne inflacije u prosjeku iznositi 1,9 % u 2021. te da će u četvrtom tromjesečju dosegnuti svoju najvišu razinu od 2,6 % pa u 2022. pasti na 1,5 % i u 2023. na 1,4 %. Povećanje ukupne inflacije u 2021. posljedica je djelovanja privremenih čimbenika s učinkom na povećanje inflacije, kao što su ukidanje smanjene stope PDV‑a u Njemačkoj, povećanje stope inflacije cijena energije zbog pozitivnih baznih učinaka te povećanih ulaznih troškova povezanih s poremećajima na strani ponude. Promjene pondera upućuju na stanovitu volatilnost kretanja inflacije u 2021., ali u godišnjem prosjeku oni bi trebali imati samo mali utjecaj na smanjenje inflacije mjerene HIPC‑om. Premda početkom 2022. ti privremeni čimbenici slabe, kretanje glavnih sastavnica HIPC‑a tijekom projekcijskog razdoblja koje ih neutralizira upućuje na uglavnom nepromijenjeno kretanje inflacije mjerene HIPC‑om uz malo povećanje u 2023. Očekuje se da će predviđeni gospodarski oporavak i smanjenje neiskorištenosti gospodarskih kapaciteta dovesti do postupnog povećanja stope inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane s 1,1 % u 2021. na 1,4 % u 2023. Iako su općenito i dalje slabi, pritisci na povećanje cijena koji proizlaze iz povećanja potražnje tijekom projekcijskog razdoblja trebali bi nadjačati sve slabije negativne učinke na strani ponude povezane s pandemijom i mjerama za sprječavanje njezina širenja. Predviđa se da će povećanja domaćih cjenovnih pritisaka biti glavni pokretač snažnijih temeljnih kretanja potrošačkih cijena, dok bi kretanja vanjskih pritisaka na cijene u tom razdoblju trebala postati umjerenija. Očekuje se i da će u projekcijskom razdoblju malo porasti i inflacija hrane mjerena HIPC‑om. Umjereno povećanje cjenovnih pritisaka na rast ukupne inflacije iz ovih dviju sastavnica HIPC‑a u 2022. i 2023. uglavnom je neutralizirano predviđenim padom inflacije energije mjerene HIPC‑om koje je povezano s padom krivulje terminskih cijena nafte.

Očekuje se da će jedinični troškovi rada pridonijeti povećanju domaćih troškovnih pritisaka u projekcijskom razdoblju. Očekuje se da će se jedinični troškovi rada, nakon snažnih povećanja jediničnih troškova rada u 2020. zbog naglog pada produktivnosti rada, smanjiti zbog jačanja produktivnosti rada u 2021., ali bi se trebali postupno oporaviti i povećati do 2023. Dok je kretanje jediničnih troškova rada u kriznom razdoblju pod utjecajem velikih promjena produktivnosti rada, i rast naknade po zaposlenom podložan je velikim promjenama pod utjecajem programa očuvanja radnih mjesta. Tim programima očuvana je zaposlenost, ali zaposlenike koji se u njih uključe očekuje smanjenje plaće. Zbog toga je godišnja stopa rasta naknade po zaposlenom u 2020. smanjena, a njezino povećanje očekuje se u 2021. Usporedno s postupnim oporavkom tržišta rada tijekom projekcijskog razdoblja i slabljenjem utjecaja tih programa, očekuje se da će se naknada po zaposlenom normalizirati i da će njezina godišnja stopa rasta u 2023. iznositi 2,4 %.

Očekuje se da će profitne marže u velikoj mjeri ublažiti utjecaj snažnih promjena jediničnih troškova rada. Profitne marže u 2020. smanjile su se u skladu sa svojom procikličnošću, ali su ostale znatno otpornije nego što bi bile inače zbog smanjenja gospodarske aktivnosti jer su stabilizirane programima očuvanja radnih mjesta. Poduzeća u europodručju općenito nastoje zadržati radnike u ranim fazama pada gospodarske aktivnosti čak i ako time smanjuju svoje profitne marže. Državni programi potpore za plaće olakšali su pritisak na smanjenje profitnih marži. Sve u svemu, očekuje se da će one neutralizirati kretanje jediničnih troškova rada i imati blago pozitivan utjecaj na inflacijske pritiske u 2023.

Očekuje se da će na dinamiku uvoznih cijena snažno utjecati kretanja cijena nafte i sirovina bez energije te da će se pred kraj projekcijskog razdoblja na nju odraziti i umjereni vanjski cjenovni pritisci. Nakon izrazito negativne stope promjene u 2020. očekuje se da će uvozne cijene u 2021. zabilježiti visoku stopu rasta, uglavnom zbog povećanja cijena nafte i sirovina bez energije, ali i povećanja ulaznih troškova povezanih s manjkovima na strani ponude te da će se njihov rast do 2023. znatno usporiti. Osim smanjenja cijena nafte i sirovina bez energije dinamika globalnih cijena općenito bi trebala ostati umjerena tijekom projekcijskog razdoblja i tako pridonijeti umjerenosti budućih vanjskih cjenovnih pritisaka.

U odnosu na projekcije iz ožujka 2021., projekcija inflacije mjerene HIPC‑om revidirana je naviše za 0,4 postotna boda za 2021. i 0,3 postotna boda za 2022., dok je za 2023. nepromijenjena. Reviziji naviše ukupne inflacije u prvim dvjema godinama projekcijskog razdoblja pridonose sve tri glavne sastavnice HIPC‑a. Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane revidirana je naviše za cijelo to razdoblje zbog povoljnijega kretanja mjera neiskorištenosti gospodarskih kapaciteta nego što se očekivalo u projekcijama iz ožujka 2021. te određenih pozitivnih učinaka povećanja globalnih inflacijskih pritisaka i pretpostavki, koji prije svega proizlaze iz cijena nafte. Zbog pretpostavki o cijenama nafte došlo je do nedavnog iznenađujućeg porasta i zamjetne revizije naviše inflacije cijena energije mjerene HIPC‑om, posebno u prvim dvjema godinama projekcijskog razdoblja. Malo viši izgledi za inflaciju cijena hrane mjerenu HIPC‑om u odnosu na projekcije iz ožujka 2021. mogu se objasniti iznenađujućim blagim porastom, koji je vjerojatno povezan s privremenim učincima vremenskih uvjeta, i snažnijim kretanjem cijena prehrambenih sirovina od očekivanog.

5. Alternativni scenariji za gospodarske izglede europodručja

S obzirom na to da i dalje vlada velika neizvjesnost povezana s budućim tijekom pandemije bolesti COVID‑19 i njezinim posljedicama za gospodarstvo, osim osnovnih projekcija stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2021. izrađena su i dva alternativna scenarija u kojima se iznose različiti mogući utjecaji pandemije bolesti COVID‑19 na gospodarstvo europodručja.

U optimističnom scenariju predviđa se prestanak zdravstvene krize do kraja 2021. i samo privremeni gospodarski gubitci, dok se u pesimističnom scenariju pretpostavlja dugotrajnije razdoblje krize i trajno smanjenje potencijalne proizvodnje. U odnosu na osnovni scenarij, optimističnim scenarijem predviđa se brža provedba cijepljenja i njegova šira prihvaćenost u javnosti te veća djelotvornost cjepiva i protiv novih sojeva virusa. To bi omogućilo brže popuštanje mjera za sprječavanje širenja zaraze i njihovo postupno ukidanje do kraja 2021.^[17] Učinkovitijim odlukama koje donose tijela i ekonomski subjekti dodatno bi se ograničili gospodarski troškovi mjera za sprječavanje širenja zaraze, što bi dovelo do više pozitivnih učinaka na povjerenje i ranijeg oporavka putovanja i turizma. Nasuprot tomu u pesimističnom scenariju predviđa se moguće ponovno razbuktavanje pandemije sljedećih mjeseci s pojavom zaraznijih sojeva virusa, a to bi podrazumijevalo i smanjenje djelotvornosti cjepiva te zadržavanje dijela mjera za sprječavanje širenja zaraze do sredine 2023., što bi nepovoljno djelovalo na gospodarsku aktivnost.^[18] U odnosu na osnovni scenarij u pesimističnom scenariju predviđaju se teže posljedice za gospodarstvo, pojačane povećanjem insolventnosti i pogoršanjem kreditne sposobnosti dužnika, što negativno utječe na očekivane gubitke i kapitalne zahtjeve banaka te posljedično na ponudu kredita privatnom sektoru. Istodobno se čak i u pesimističnom scenariju pretpostavlja da će se širenje vrlo nepovoljnih učinaka financijskim kanalima spriječiti djelovanjem monetarne, fiskalne i bonitetne politike. Uglavnom su slična predviđanja u scenariju za globalno gospodarstvo, pri čemu bi inozemna potražnja europodručja krajem 2023. iznosila oko 12 % više od razine iz razdoblja prije krize u optimističnom scenariju te oko 2 % više u pesimističnom scenariju u odnosu na 9 % više, koliko se predviđa u osnovnom scenariju.

Realni BDP u optimističnom scenariju snažno bi se povećao te bi se vratio na razinu iz razdoblja prije krize već u trećem tromjesečju 2021., dok bi u pesimističnom scenariju na toj razini bio tek krajem 2023. (vidi Grafikon 4.). Optimistični scenarij upućuje na znatno snažniji rast za 2,5 % u drugom i 4,1 % u trećem tromjesečju 2021.^[19] te daljnje jačanje gospodarske aktivnosti u preostalom dijelu godine, potaknuto pretpostavljenom brzom provedbom cijepljenja, što proizvodi dodatne povoljne učinke na povjerenje. Stoga bi se gospodarska aktivnost vratila na razinu zabilježenu prije pandemije već u trećem tromjesečju 2021. i do sredine 2022. premašila bi kretanje predviđeno u projekcijama iz prosinca 2019. koje su prethodile krizi. Prema pesimističnom scenariju gospodarska aktivnost skromnije bi se povećala, i to za 0,6 % u drugom i 1,3 % u trećem tromjesečju, i nakon toga bi nastavila s umjerenim oporavkom. Gospodarski rast ostao bi slabiji do 2022. zbog samo postupnog popuštanja mjera za sprječavanje širenja zaraze, uz dodatno nepovoljno djelovanje slabih učinaka učenja, kontinuirane neizvjesnosti i širenja nepovoljnih učinaka financijskim kanalima, što bi tek djelomično ublažile mjere politike potpora. Prema pesimističnom scenariju od druge polovice 2022. predviđa se malo viša stopa rasta nego u osnovnom scenariju s obzirom na snažan potencijal za dostizanje prethodnih razina i uspješnu prilagodbu novom okružju. To bi pridonijelo da se pad realnog BDP‑a u odnosu na razine zabilježene prije krize potpuno nadoknadi do kraja projekcijskog razdoblja.

Inflacija mjerena HIPC‑om povećala bi se u kratkoročnom razdoblju u obama scenarijima, nakon čega bi došlo do većeg razilaženja zbog razlika u odnosu ponude i potražnje. To je zato što se ključni pokretači povećanja inflacije u kratkoročnom razdoblju prema osnovnom scenariju (na primjer, pretpostavke o kretanju cijena nafte, bazni učinci sastavnice energije, uska grla na strani ponude i utjecaj ukidanja privremenog smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj) primjenjuju i u alternativnim scenarijima. Predviđa se da će u srednjoročnom razdoblju neiskorištenost gospodarskih kapaciteta biti veća u pesimističnom nego u optimističnom scenariju. Stoga bi inflacija u 2023. prema optimističnom scenariju iznosila 1,7 %, a prema pesimističnom 1,1 %.

Tržišta rada brzo bi se oporavila prema optimističnom scenariju jer se pretpostavlja da bi politike u velikoj mjeri uspjele spriječiti učinke histereze, dok su ti učinci u pesimističnom scenariju tek djelomično ograničeni. Prema optimističnom scenariju stopa nezaposlenosti dosegnula bi svoju najvišu razinu u 2021. i do sredine 2022. ponovno se vratila na razinu zabilježenu prije krize. S druge strane, prema pesimističnom scenariju stopa nezaposlenosti ne bi se vratila na razinu iz razdoblja prije krize u projekcijskom razdoblju te bi zbog većih potreba za preraspodjelom u svim sektorima i dalje bila znatno povišena. Time se naglašavaju pozitivni rizici za nezaposlenost povezani s mogućim stečajevima i ranjivostima u sektoru poduzeća te učinci moguće histereze.